Ljubav ili nešto drugo

10. Bojan

Još sam ja tu u njoj... Voljeti iz daleka, a ne moći dotaknuti niti osjetiti tu osobu kraj sebe ravno je mučenju u paklu kakvo ne bi nikom poželeo. Moje oči upijaju svaku crtu njenog predivnog lica, tražeći bilo kakvu promjenu, bilo šta što će mi dati do znanja da me ne želi ovdje. Sve na njoj je drugačije osim njenih očiju, one su iste i iz njih se uvijek može pričitati ono što u trenu osjeća.

Efekat iznenađenja je bio pun pogodak, reakcija je približno onakva kakvu sam očekivao da će imati, šok i nevjerica, ali nedostaje radost za koju znam da trenutno ne osjeća. Možda negdje u tom oku ima iskra ljubavi koju ja ne vidim, ali tuga je u njima duboka kao bezdan. Nije me očekivala, iako je na lice brzo vratila masku samopouzdanja, tijelo je odaje. Dlanovi su joj znojni i hladni, ruke drhte i vjerovatno i ostatak tijela. Žila kucavica na vratu samo što ne prsne, a dlačice su se naježile, usne su malo otvorene, a crveni karmin me mami da ga pojedem s njih. Stoji joj ovaj stil opasne zavodnice, a mene definitivno loži. Ne mogu spriječiti reakciju tijela na nju niti želim to. Nije pogrešno željeti fizički kad tog nekog i duša obožava.

Stojim tik do nje i svi instinkti u meni vrište da je prigrlim i ne pustim, ali ne smijem. Želim da osjetim njenu kožu pod svojim rukama, njeno tijelo uz svoje, usne na usnama, ali ne sad i ne još.

"Drago mi je da te vidim" drhtavim glasom izusti i spusti pogled prema dole. Vidim da gleda u moje ruke i pogled joj se zaustavi na burmi. Proučava je nekoliko trenutaka, pa se izmakne korak unazad. Nestade njene blizine i mirisa parfema koji me sve do sad opijao.

"Ne djeluje mi baš tako. Može li bar zagrljaj u ime dobrih starih vremena" ona napravi još jedan korak unazad i zaustavi se uz zid. Teško diše i vidim da gubi bitku sama sa sobom. U njoj je borba prkosa i ponosa, borba povrijeđene žene i one koja sad stoji preda mnom i gubi kontrolu. Umjesto zagrljaja ona se izvukla i nestala kroz prilaz negdje u kući.
Samo sekundu kasnije, u kuhinju ulazi Tamara, noseći prazan tanjir.
"Nije dobro prošlo, zar ne? Otišla je na sprat, treba joj malo vremena da se sabere. Nismo joj rekli za tebe i za tvoj plan, pa je možda i na nas ljuta. Sačekaj malo da dođe sebi. Kako je reagovala" provučem prste kroz kosu i slegnem ramenima. Osim šoka, koji je bio očekivan, dosta je hladnija u osnosu na ranije, ali ima još žara među nama, da se osjetiti. Samo malo treba da raspiri plamen i da počne da gori.

"Pitaj me to kasnije, ako prije toga ona ne pobjegne. Iznenađena je definitivno. Tamara, da li u njenom životu postoji neko" pitam je oprezno, iako znam da puno tražim.
"Osim nas prijatelja, a bogatija je za još jednog nema nikog. Nisi bio tu da vidiš kako je bila loše ispočetka. Smršavila je mnogo, skoro da se razboljela od tuge. Izbjegavala nas je, ali te i tražila. Znam da je htjela da pričate, pa sad to lijepo nadoknadite. Ona večeras ostaje ovdje, soba joj je poslednja na desnoj strani, a tvoja preko puta njene, ako odlučiš da ostaneš" namigne mi i nasu piće u dvije čaše.
"Ako ostane ona, ostaću i ja. Treba mi svaki sekund koji mogu dobiti s njom. Koliko se zapravo promjenila" otpijem gutljaj iz čaše i čekam da mi odgovori.
"Vjerovatno je malo otpornija nego li je bila, sa malo više samopouzdanja, ali u suštini to je ona ista žena koju si znao samo povrijeđena. Budi pažljiv jer ću da ti otkinem muda budem li je vidjela još jednom onako slomljenu" nasmijem se. Svašta planiram s njom, a to ne uključuje bol, samo užutak.
Trebao bi nazvati Ivana i reći mu da ne priprema papire za razvod dok ne iskoristim sve adute da je vratim. Čim sam je večeras ugledao bio sam savršeno svjestan svake sekunde provedene bez nje i koliko mi je nedostajala. Ona je jedina koja može da me upotpuni i da opet budem kompletna ličnost, kakva sam bio prije nekoliko mjeseci. S njom u mom naručju, na mojim grudima, u mom krevetu i u našoj kući. Ta žena mi treba više nego sledeći udah, samo se pitam da li će me htjeti nazad.

"Tamara, nisam se vratio da bi joj napravio pakao od života, nego da je vratim sebi. Nije ona jedina kojoj je bilo loše. Tražila je vrijeme i prostor da razmišlja i ja sam joj to dao. Da sam ostao ja ne bi mogao da se držim podalje od nje. Pritiskao bi je, smarao i ne bi joj dao mira, a takav pritisak bi je natjerao da me ostavi iz pogrešnih razloga. Ubijalo me to što sam bio daleko plašeći se da će naći nekog ko će je voljeti više" ona se nasmije i meno takođe izvuče smješak.
"Ja još nisam srela par kao vas dvoje. Volite se van svake pameti, ne znate šta bi sami sa sobom , a niste zajedno. Posmatrajući vas dvoje imam srceparajući film u stvarnosti. Idemo da popravimo ovo veče" ispijemo svoja pića do kraja i oboje odemo u trepezariju. Gosti pristižu a nje nema, vjerovatno je negdje u kući. Vrijeme je da je potražim i bar pokušam da pričam s njom. Možda nije najbolje rešenje da ostanemo sami u nekoj prostoriji, nekako ću morati da svoje nagone držim zauzdane. Kad joj se nađem blizu, želja u meni plane i sve ono važno, što sam imao na umu ispari i ostanemo sami nas dvoje zaključani u trenutku.
Popeo sam se na sprat i uputio niz hodnik prema sobi koja bi trebala biti njena. Zastao sam ispred zatvorenih vrata, a vrata meni namjenjene sobe su otvorena. Opet sam oslušao, ali nisam čuo ništa. Pokucam lagano.