Ljubav ili nešto drugo

*Epilog*

Tri godine kasnije

Dan mi se u potpunosti odužio, ali bar je toplo i sunčano. Proljeće je uveliko zavladalo pa se zajedno sa učenicima bavim prirodom vani. Imamo još jedan čas u školi, a nestrpljiva sam zbog planova koje imam za kasnije.

Zapravo pripremila sam Bojanu iznenađenje, da bi mu se odužila za svu sreću koju sam doživjela pored njega. Jutros sam uradila test i napokon je pokazao dvije crtice. Trudna sam! Nisam mu jutros ništa rekla ali zato planiram posebnu veče za za nas dvoje. Do duše svaki trenutak s njim je poseban, neponovljiv i drugačiji, stvarno se pobrine za to. Ali ovo... To treba to da proslavimo u intimnoj atmosferi, prvo nas dvoje prije nego i svi ostali saznaju za to. Imali smo manjih komplikacija u pokušajima da ostanem u drugom stanju. Nije da nismo radili na tome, ali nikako nam nije uspjevalo. Samo što ja nisam dala ni jednom da mi nada umre iako je on govorio da nam je savršeno i ovako. Bilo je, ali beba će da upotpuni sve to. Jedno malo biće nastalo iz ovolile ljubavi je neprocjenjiv dar koji ćemo oboje voljeti.

"Djeco, hajde da idemo u učionicu. Imamo matematiku još i gotovi smo za ovu nedelju" svi su se brzo pokupili a ja sam čežnjivo gledala za njima. Jednog dana i moje dijete će da bude ovako sretno i bezbrižno, nas dvoje ćemo se pobrinuti za to.

Išla sam polako za njima i pustila ih da se smjeste dok sam ja otišla do toaleta. Trebalo mi je malo mira. Još malo i gotovo.
Žamor u učionici je bio tiši nego inače, pa sam mislila da je opet neka psina koju imaju običaj izvesti dječaci. Prošle nedelje su unijeli žabu u učionicu. Nije da se ja plašim, ali nekoliko njih je bilo prestravljeno.

Kad sam ušla svi su bili na svom mjestu, ali svakako se nešto moralo desiti. Ostavila sam vrata otvorena za svaki slučaj i sumljičavo ih pogledala. Bili su mirni i smješkali se.

"Dobro. Mirni ste mi nešto. Idemo da uradimo nekoliko zadataka i pripremimo se za kontrolni. Napisaću vam na tabli pa ćete jedno po jedno da izlazite i rešavate. Može li" bar ću znati da su koliko toliko ponovili u školi.

"Može" prolomilo se razredom i počela sam kredom da ispisujem jednačine. Kikotanje iza mene je postalo glasno i okrenula sam se. Imala sam šta i da vidim.
Bojan je sjeo u poslednju klupu a pored njega je bio Danijel. Najproblematičniji u razredu.

"Učiteljice. Ovo je novi učenik i danas je došao da nauči šta je nepoznat sabirak" zagrizla sam usnu i odmahnula glavom.

"Bojane" obratila sam mu se baš kao i svakom od mojih đaka.
"Da učiteljice? Biću dobar i neću ometati nastavu" pokažem mu na hodnik i on pomilova dječaka po kosi i izađe.

"Šta izvodiš" pitam ga čim zatvorim vrata za nama. I do sad je dolazio u školu, ali nikad mi nije ulazio na čas.
"Poželeo sam te. Morao sam da te vidim, a ti imaš još pola sata ovdje. Ušao sam da gledam kako radiš. Nisam mislio da će ti smetati" pogleda niz hodnik i to obadvije strane, pa me poljubi žestoko i kako me zgrabio tako me i pustio pridržavajući me za ruke da ne bi pala.

"Nikad to nisi radio" opomenem ga.
"Nikad prije nisam ni znao učiteljicu tako primamljivu kao ti" lupim da po ramenu i liznem usne. Želim ga, ali ne sad i ovdje.

"Sačekaj me vani kad si već došao. Ometaš mi nastavu" kažem mu.

"Nastavu ili tebe" prstom pređe po mom vratu i između grudi.

"Oboje" dahnem napaljeno i on se skloni.

"Vidimo se za..." pogleda na sat. "Dvadeset minuta"
Stavi ruke u džepove i lagano išeta na glavni ulaz. Jebemu, zauvijek će djelovati ovako na mene, kao da sam omamljena.

Pola sata kasnije njegove ruke me snažno grle i moram čak priznati da mi je i nedostajao. Sinoć kasno se vratio kući jer je cijelu sedmicu bio u Beogradu radeći na novom projektu ulaganja s mojim bratom.
"Hoćemo li? Ne mogu ovdje da te diram onako kako mi sad trebaš" ovo sad mi je pokvarilo dio plana za večeras.

"Važi. Idemo" sjedam na suvozačevo mjesto opet ostavljajući moje auto ovdje. Kao da je bitno. On je ovdje i moj vikend je počeo.
Umjesto vožnje nazad kući, Bojan je produžio nekim drumom. Ubrzo je oko nas bila samo šuma, ali znam gdje smo.
"Šta radimo ovdje" on se okrene prema meni i otkopča mi pojas pa me poljubi tako da mi je zujalo u glavi.

"Imaćemo piknik. Dan je divan pa da ga iskoristimo" oduševljena sam idejom.

Imamo savršen pogled na grad odavde i Bojan je prostrijeo veliko ćebe i izvadio korpu iz gepeka. Boca vina, dva soka i sendvuči, nešto u kutiji kao i dva kolača. Na sve je mislio.

"Ovo će biti jedan od najljepših dana u mom životu" kažem mu i sjedam pored njega. Nisam baš gladna bar ne hrane.

"Volim te. Hoćeš vino" umalo da pristanem, jer se nekih navika teško riješiti.

"Ne, hvala. Sok će biti sasvim u redu" zatreperim i progutam riječi koje mi stoje na vrh jezika.

"Čudna si. Jesi li dobro" spusti usne na moje čelo i pogleda me malo opreznije. Osmjehnem se.

"Jesam, savršeno sam dobro" kažem mu i poljubim ga dugo i sa neizmjernim užitkom.

"Molim te ljubi me ovako češće" promrmlja mi uz usne.

"Bojane... Ovaj, treba nešto da ti kažem"
Odjednom je sav napet, osmjeh s lica mu je izlapio a njegova ruka kliznu s mene.

"Tijana" promuca moje ime, a oči mu izgubiše sjaj.

" Volim te mnogo i trenutno sam najsrećnija žena na planeti. Želim da i ti budeš najsrećniji budući tata. Trudna sam" čuo se samo blagi šum vjetra oko nas, a on je zurio u mene.

"Tata? Biću tata? Ja..." zagrli me jako i položi na deku ljubeći mi cijelo lice. Potom prisvoji usne i osjetim nešto vrelo na svom obrazu. Plakao je, on je plakao od sreće i smijao se u isto vrijeme.

"Biću najbolji tata kunem se. Čuvaću vas oboje" poljubi mi vrat i izvuče moju košulju iz suknje s dubolim strukom i spusti svoje usne na njega dugo ga ljubeći.

Nešto u mojim grudima me stislo i suze su potekle niz lice, suze radosnice. Šaputao je najslađe riječi nježno me dodirujući, a meni nije padalo na pamet da mu uskratim ovaj trenutak. Puštam ga da izbaci emocije iz sebe i uživa u saznanju da smo krunisali našu ljubav najljepšom krunim.

"Ne mogu poželjeti ništa više" zapetljam prste u njegovu kosu.

"Upravo sam dobio sve što sam ikad poželeo. Imam tebe, ljubav svog života i imam život u tebi, plod te ljubavi" i imao je.

Pokazao mi je šta znači biti kraljica bez krune. Pokazao mi je kako voljeti beskrajno i temeljno ljubeći mi tlo pod nogama i dižući me u zvijezde. Pokazao mi je savršen svijet koji mnogi nisu dotakli jer nisu imali hrabrosti za to. Ali sam dala sve od sebe da ga usrećim i pružim mu sve. Nikad ne bi preboljela da su se stvari odigrale drugačije.

I sad ovdje dok ležimo zagrljeni i okruženi prirodom još jednom mu poklanjam svoje srce, dušu i svoje sve. On ih najbolje čuva....

Kraj