Ljubav ili nešto drugo

9. Tijana

Prođe li ikad zima u duši kad nastane pustinja u njoj ili hladnoća postane najbolji prijatelj zidinama koje su ostale oko nje?
Bijele pahulje lagano padaju i na tlu stvaraju novi prekrivač od snijega. Po nekad se pitam, da li samo skriva tragove u vremenu i zašto malo ne padne po mojoj duši? Tamo bi trebao prekrivač hladnoće koji će sakriti još uvijek krvave rane. Nekad sam uživala u  svim godišnjim dobima, posebno u zimi, ali sad mi je sve nekako monotono i ne vidim ništa posebno u svemu ovome. Jesen sam voljela zbog vremena i boja, zbog posla koji obožavam, a sad me podsjeća samo na prazninu koja je ostala u meni njegovim odlaskom. Došla je jesen u moju dušu, ali nije potrajala. Umjesto jeseni okovala me hladna zima i led na duši je zamrznuo toplotu u meni. Okovi od leda su zahvatili i srce, stegli ga i oko njega je sad zid od čelika, koji niko ne može srušiti. Iako je otišao, ja sam ga ipak sačuvala negdje duboko u sebi, krijući ga od svih i braneći krhotine koje su za nama ostale. Šta sam dobila od toga? Pa dobila sam sebe u boljem obliku, hladniju nego ranije, ravnodušniju i lišenu onih nevinih osjećaja koji su umrli kad sam ostala sama. Zaklela sam se sebi da neću nikad više dozvoliti da me neko tako slomi, ako budem pucala to neće biti zbog nepreboljene ljubavi i čovjeka čija okrenuta leđa svake noći vidim. Još me boli to....

Danas mi je poslednji radni dan u ovom polugodištu. Nekako mo se čini da mi se ovo baš oduljilo. Svake godine neki novi zakon, a sad radim sve do Nove godine. Kasnije imam sastanak u centralnoj školi i sigurna sam da ću se zadržati jako dugo. Uvijek se odulji htjela ja to ili ne.
Dala sam svom odjeljenju slobodnu temu iz likovne kulture, a kako mi se čini, u odjeljenju vlada čarolija praznika i skoro na svakom crtežu je jelka i paketići, a po negdje snijeg i igralište. Imali smo juče dan za ukrašavanje učionice i lijepo smo se naradili. Sad moram samo da popravim ono što se otkačilo i vratim one papirne ukrase na mjesto.
Zastanem kod prve klupe u kojoj sjedi Milica, a papir je išaran bojicama. Ni jedan oblik na njemu se ne može raspoznati.

"Milice, šta si ovo nacrtala" blago joj se obratim i ona poduže svoju glavu prema meni, a oči su joj pune suza.  Tiha je cijeli dan, ali svi su u nekom svom svijetu.

"To je škrabotina. Ništa posebno" dobro, to i sama vidim.

"U redu. A zašto si tužna" slegla je ramenima i vratila se crtanju po papiru. Nešto se dešava s njom. Uzmem je za ruku i zamolim je da izađe sa mnom u hodnik. Možda ima problem s nekim od djece a da ja to nisam primjetila. Pognula je glavu i zuri u pod, čučnem pored nje i pomilujem je po kosi.

"Boli li te nešto? Da li je neko od tvojih drugara bilo nepristojan prema tebi" ona odmahnu glavom ali i dalje odbija da me gleda. "Hoćeš li mi reći onda šta je bilo?"
"Rekli ste da crtamo šta god hoćemo, a svi crtaju jelku. Ja nemam jelku, jer je tata otjerao moju mamu i sad je nered u cijeloj kući" kad vam dijete od osam godina govori o problemu kod kuće, na koji ne možete uticati, tačno se nađete u neobranom grožđu. Zagrlim je da bi je utješila i natjeram mozak da radi. Majka joj je divna žena, a oca nisam upoznala, međutim po onom što mi je ona rekla i nije baš neki čovjek. Problemi se ne rešavaju pred djecom, a sila nikad nigdje nikog nije odvela. Utješim malenu i vratimo se u učionicu, imam osjećaj da ću do kraja dana da poludim.

Tačno u dvanaest sam ispratila svoje učenike kući, poželjela im srećne praznike, ali nisam uspjela da vidim Milicinu mamu. Željela sam popričati s njom, nisam imala sreće. Žao mi je djevojčice jer vidim koliko je rastrojena i koliko neslaganje roditelja utiče na nju. Znam da ovo nije jedini slučaj u školi ali je jedini u mom odjeljenju.

Pogledam još jednom u dvorište prekriveno snijegom i odjednom imam čudan osjećaj da me neko posmatra. Znate kad osjetite žarenje po koži i posebno na određenim dijelovima, kao vrat ili lice. Zadrhtim sva i stresem se od jeze koja mi se spusti niz kičmu pa se oprezno osvrnem gledajući po dvorištu i parkingu. Izgleda da sam postala paranoična, jer nisam primjetila ništa neobično.