Ljubav ili nešto drugo

7. Tijana

Ne! Ne! Ne!!!

Da li ste se kao dijete, ikad, klizali po smrznutoj bari prekrivenoj tankim slojem leda? Srećni ste što uspijevate da ostanete nasmješeni, održavate ravnotežu,iako nesigurnu, uspijevate da budete baš onako srećni i zadovoljni i odjednom tlo ispod vas bježi i padate. Tras!!! Jak bol prodre kroz tijelo i led ispod puca, a vi ostanete uplakani i mokri. Tad tražite nekog da vas utješi i natjera da brzo zaboravite šta se desilo, ali koliko god vas milovali i govorili da će sve biti u redu, niste se osjećali bolje. Zapravo bilo je još gore jer ste shvatiti da niste uspjeli sami da se sačuvate od katastrofe...
Ovo je zapravo samo slabo poređenje naspram onog što se odvija u meni dok gledam kako njegova široka ramena nestaju u masi ljudi ispred mene. Moj polupijani mozak nije sve dobro shvatio ali hladnoća koja me obavila i te kako mi je dala do znanja u šta trenutno gledam. Ovog momenta dok basovi udaraju moje uši, znojna tijela se njišu oko mene i alkohol slijeva u potocima, ostala sam bez dijela sebe koji sam najviše trebala. Moja duša je upravo napustila moje tijelo ostavljajući prazninu koja na svaki udah zaboli. Zurim i dalje iako ga ne vidim, nisam u stanju da pomjerim noge niti da se pomaknem, jer mi je iz tijela upravo isparila sva snaga koju sam imala. Nečije ruke obaviše moj struk i koljena mi klecnuče.
Želim da vrisnem iz sve snage, da stane, da ga trebam i da ga volim, ali iz mog grla ne izlazi nikakav glas koliko god se ja trudila. Više i ne vidim dobro, ali osjećam vrele potoke niz moje obraze. Suze padaju na moje grudi, a ruke oko mene stežu još jače. Klonula sam i napravila korak unazad padajući u bratovo naručje.

"Sestrice, šta se događa? Tijo reci mi šta je bilo, plašiš me" glas mog brata mi više djeluje kao eho, ne doživljavam ga pored sebe. Bol pulsira kroz mene i svakim udahom je oštrija. Alkohol kao da je odjednom iz mene ispario. Njegove ruke grle zaštitnički, ali nisu one koje su me držale samo desetak minuta ranije. One koje su nježne i tople, one koje drže s ljubavlju velikog zaštiotišao"

"Tijana, mala... Šta je bilo? Gdje je Bojan? Ostavila sam te s njim" podignem svoj pogled prema Snježi i spustim čelo na njeno rame. Prvi jecaj, napusti moje grudi i prvo mi se zatresu ramena, a potom cijelo tijelo zadrhti. Njene ruke me obgrliše ali ni u njima nemam utjehe. Niko mi ne može dati zagrljaj pun topline i sigurnosti koji mi treba i koga nemam više.

" On je... On..." ne mogu da sastavim dvije riječi od jecaja koji se ne zaustavljaju.

" Ubiću ga! Kuda je otišao" on mi skloni kosu s lica i podugnu mi bradu tako da gledam u njega. Odmahnem glavom jer ne znam šta da mu kažem bi kako. Ja sam ubila ljubav sumnjajući, ne vjerujući i ne voleći dovoljno da se suočim hrabro s preprekom, lomeći oboje na komade. Ljubomora, nepovjerenje i strah od gubitka upravo su napravili štetu lomeći ljubav jaču od svega.
Nismo uspjeli jer se nismo razumjeli, okretali smo glavu od očiglednih stvari pokušavajući ih samo zaboraviti, pogriješili smo oboje i sad ćemo da platimo za to.

"Dejane, ne divljaj. Dosta joj je stresa za jednu noć. Izvedimo je vani... Zapravo, idemo nas dvije, veče je što se mene tiče gotovo" još mu je nešto rekla ali bila sam i dalje van sebe i nisam ih uopšte registrovala.
Komešanje iza nas se začulo i odjednom krš i lom. Oko mene lete čaše, flaše, padaju stolovi, a kao da se ne dešava ništa ili kao da posmatram neku scenu koja nema vezu sa životom. Imam onaj osjećaj "Tu sam a nisam".

" Idemo odavde, vozim te kući" nikad se nisam osjećala ovako. Moji koraci nisu moji, a na koži ne osjećam hladnoću niti mi kiša smeta kao što bi nekad smetala. Zastanem pored njenog auta i podignem glavu ka nebu i pustim da se moje vrele suze spare sa hladnom kišom koja udara o moje lice bez milosti. Dobila sam šamar sudbine koji me oborio na koljena, ranjavajući mi srce i uzimajući mi sve ono za šta sam živjela.
Željela sam samo da me uključi više u svoj život i da među nama bude kao što je bilo, zato sam otišla. Stvari su sad izmakle kontroli i desio se najgori mogući scenario, on je otišao od mene. Ali gdje? Da li će moj svetac i dalje biti moj ili će da to postane nekoj drugoj ženi? Žestok ubod prođe mi kroz grudi i sveza mi stomak na čvor. Osjetim podizanje želudca i izbacim sav sadržaj iz stomaka. Snježa mi drži glavu dok povraćam pored auta i psuje toliko da bi se i kočijaš postidjeo.
Obrišem usta vlažnom maramicom koju mi je dodala i sjednem u auto. Iskrena da budem vožnje do kuće se baš i ne sjećam, ne zato što sam zaspala, nego samo zato što sam mislima i dalje bila u njegovom zagrljaju uz njegovo tijelo... Bio je tako lijep, neodoljiv, ona bijela košulja na njemu je stajala savršeno iscrtavajući njegovo zamamno tijelo. Mirisao je tako dobro. Jeza je prostrujala kroz mene i stresla sam se. Moram da odem našoj kući i da ga vidim. Moram da mu kažem da ga volim. Dok mi srce bubnja i lupa kao ludo, nada koja je tako brzo planula i ugasila se. On nije u toj kući jer je iznajmio stan.