Jedina

6. Poglavlje

Joel je zagnjurio glavu u jastuk kako bi utišao zvuk koji mu je bubnjao u glavi. Kako ni to nije pomoglo, uzeo je jastuk i prebacio preko glave, ali i dalje je osjetio pulsiranje. Zaječavši podigao je glavu i vidio svoj telefon kako poskakuje na stolu, prešao je pogledom po sobi kako bi shvatio gdje se nalazi, u dnevnoj sobi.

Posegnuo je rukom za njim, sjeo i prešao rukom preko lica, pritisnuo ekran bez da pogleda ko je i stavio na uho.

„Halo", izgovorio je grubim snenim glasom, a vrisak s druge strane ga je konačno razbudio i natjerao da odmakne mobitel od glave. Spustio je glavu u predaji.

„Konačno! Znaš li ti koliko te već zovem? Ima sat vremena! Jesi kupio? Jesi se uslikao s njom? Kakva je? Je l' bilo ljudi... "

„Holly!" viknuo je Joel kao kakav mazohista nanoseći sam sebi bol.

„Šta je?" sad već s manje uzbuđenja rekla je Holly.

"Molim te reci mi da me nisi pozvala ovako rano da bi pričala sa mnom o nekoj knjizi. Molim te. Sve informacije si mogla do sad  saznati na nekoj od društvenih mreža. Nikad ne ispuštaš taj mobitel iz ruku pa sumnjam da već sve nisi vidjela."

„A šta ako jesam? Zadnje što si ti pročitao je tekst pored slike iz onog playboyevog magazina na koji si preplaćen. To opet ne znači da ostali ljudi ne čitaju. I htjela sam da znam kakva je kao osoba prije nego počnem da kopam po društvenim mrežama. Zamisli bude lijepa, a u duši odvratna", odgovorila je Holly.

Trljajući dlanom lice Joel je duboko udahnuo. Iako ju je volio više od svega, trenutno mu je išla na živce.

„Kupio sam ti knjigu, uslikao se i sačekaj sekundu", rekao je Joel odmaknuvši mobitel. Otvorio je galeriju i našao sliku koju je tek tad prvi put vidio. Bol u prsima bila je ogromna kad je vidio njene sjajne oči kako gledaju u njega, njeno lice podignuto prema njemu, njegova ruka oko Lorienog struka. Njeno tijelo instinktivno nageto prema njemu. Osjetio je kako mu se grlo suši i ruka drhti kad je poslao Holly sliku. Zatim je vratio mobitel do uha.

„Eto, poslao sam ti sliku", rekao je, a onda očima opet zakolutao zbog vriska na koji je ovaj put bio pripremljen.

„Joel!!! Pa to je Lorie! O! Moj! Bože! Rekla sam ti! Rekla sam ti da su priče o ljudima koje poznajemo, a ti si govorio da umišljam! Bože! Aaaaa!",pričala je Holly dok je Joel trljao lice. Nije primjetio ni zavoj na ruci dok nije ugledao kako visi u periferiji oka sa ruke u kojoj je držao mobitel. Prebacio ga je u drugu stranu i pogledao zavijenu ruku i pokušao se sjetiti šta se desilo, ali sve mu je bilo mutno. Nije se sjećao ni kako se vratio kući. Sjećao se samo poredanih čašica i poslije toga je sve bila tama.

„Joel! Slušaš li ti mene?" upitala je glasno Holly.

„Slušam", odsutno je rekao Joel.

„Onda ćeš to uraditi? Molim te", umiljatim glasom rekla je uzbuđena Holly.

„Uraditi šta?" upitao je zbunjen Joel.

„Rekao si da slušaš!" vrisnula je Holly opet. „Treba mi još jedna knjiga s potpisom za prijateljicu, a ti i Lorie se dobro znate. Mooolim te", umiljavajući se rekla je Holly.

Joel kao i obično nije mogao sestri ništa odbiti pa je pristao da ode po knjigu nakon što dođe sebi.

*

David nije mogao da izbaci iz glave crvenokosu s kojom ga je Lorie upoznala prošle noći. Nije spavao cijelu veče jer mu je ona bila u mislima. Kad bi zatvorio oči zamišljao je njeno tijelo, kako joj ljubi vilicu i spušta se niže dok ona vrti glavom u ekstazi i onda se probudio i krivnja ga izjedala. Nije smio sebi dopustiti da razmišlja o drugoj ženi. On je imao samo jednu ženu, koja je bila njegovo sve i koja ga je prerano napustila. Neće uprljati njeno ime i njene uspomene drugim ženama. To je sebi David govorio dok su ga noge svojom voljom opet odvele u knjižaru.

Začuvši zvončiće Maya je okrenula glavu i David je opet ostao zapanjen njenom ljepotom. Simetrijom njenog lica, vatrenom kosom i mačkastim očima. Bila je s klijentom i samo mu klimnula glavom i nastavila da priča s starijom gospođom koja je držala neku knjigu. David je razgledao po prostoriji i otišao do dječijeg odjela. Kad je već tu pomislio je da kupi nešto djeci. Razgledao je slikovnice kad su se zvončići ponovo oglasili i on instinktivno okrenu glavu prema vratima. I tu je bio on, Joel Doonesbury. David se nasmijao kad se sjetio lica tog gada kada je ugledao djecu i to je bio osmijeh kojeg je Joel ugledao i pomislio kako se taj gad naslađiva.

Bijes u njemu je rastao kad je pogledao kako je taj gad bio odmoran i sretan i njegove lude mislili su išle prema noćnim aktivnostima koje je sigurno praktikovao s ženom koju Joel voli i stisnuo je prste dok mu članci nisu pobijelili.

Joel je gledao kako se Maya uputila prema gadu i kako vrti pramen kose oko prsta i trepće očima dok ga gleda. Da l' to ona njega zavodi? Joel je sa zanimanjem gledao interakciju između to dvoje. Magnetizam između njih je bio očit i ugledao je te sitne dodire i bijes je opet buknuo u njemu. Taj gad flertuje s Mayom, a ima Lorie kao ženu. Kad je Maya uzela slikovnice malo duže zadržavši prste na prstima tog gada, Joel je krenuo prema njemu. Pokušavao je da se smiri kako ništa ne bi rekao. Nije njegovo da se miješa. Trebao bi da pusti sve da ides svojim tokom. Stao je pored police s Lorienim knjigama i kad je vidio koliko ih ima ostao je zapanjen. Uzeo je onu sa istom slikom kao sinoć i gledajući u nju zabio se u nekoga. Podigavši pogled ugledao je podsmijeh u tim crnim očima. I tako je nestao sav prividni mir u njemu.

„Nemoj misliti da ne vidim šta radiš. To nije pošteno prema Lorie, ali ni prema Mayi", rekao je Joel ne mogavši se suzdržati.

„Brini se ti o svojom životu", rekao je David, a u sebi se smijao od sreće što je uspio da malo uzdrma taj zid od mišića.

„Bude li Lorie samo jednu suzu pustila zbog tebe, pronaći ću te. Vjeruj mi", rekao je Joel gledajući kako opušteni stav napušta Davida i kako ga ispunjuje bijes. Vilica mu se stisnula i oči skupile u proreze dok je gledao u njega.

„Misliš onako kako je zbog tebe plakala? Ne brini, ti i ja nismo isti."

„Nismo, jer tebi nikad neće vrijediti onoliko koliko vrijedi meni", rekao je Joel stisnuvši knjigu u rukama.

„Pazi nanosiš joj bol", rekao je David dok je gledao u Joelove ruke.

„Molim?" upitao je zbunjen i ljutit Joel.

„Savijaš knjigu, a njeno ime je na pozadini. Pa dobro, ništa novo za tebe. Ti si navikao da je uništavaš" rekao je David gledajući u Joela.

Knjiga pade uz tupi udarac i zavijena ruka Joela Doonesburya završila je u licu Davida Abbate. Došavši sebi, David je skočio i bacio se na Joela koji je bio spreman da se do krvi bori za čast žene koju voli. Udarci su padali sa svih strana, polica s Lorienim knjigama završila je na podu. Njihova tijela su prelazila preko njih kad su završili na podu. Mayini vrisci pratili su svaki udarac. Neki su se pokušali umiješati, ali dva muškarca su branila čast jedne žene iz dva posve drugačija razloga. Jedan ju je volio kao brat, drugi kao osoba za koju ne postoji niko drugi. U žaru borbe nijedan muškarac nije čuo zvončiće, ali su obojica čula ljutiti ženski glas koji je viknuo:

„Šta dovraga..." Lorie je s bijesom gledala u scenu ispred sebe. Sve njene knjige po podu, njih dvojica krvara ležala su na njima. Svaki sa spremljenom šakom da udari drugoga i s drugom rukom oko majice suparnika. Bijes u njoj je bio nestvaran. Pogledala je još jednom scenu ispred sebe pa jednog pa onda drugog u oči kako bi vidjeli njeno razočarenje.

„Sve ćete to da platite!" rekla je i zalupila vratima dok su zvončići odjekivali u tišini knjižare.