Jedina

10. Poglavlje

Lorie je ležala na krevetu, leđima oslonjena na nadglavlje s laptopom na bedrima i odsutno prelazila vrhovima prstiju preko svojih usana koje su još uvijek bridjele od onog strasnog poljupca u kuhinji.

Nakon što je stavio veću svotu novca u Janinu kasicu Joel se pozdravio s njima i rekao da će platiti Mayi svu štetu koju su nanijeli. Tu su se on i David porječkali i na kraju dogovorili da plate štetu po pola jer su obojica kriva. Izvinuo se još jednom i krenuo polako niz ulicu s rukama uguranim u džepove pozajmljene trenerke.

Nije bila sigurna šta je očekivala da će se desiti nakon što ga je odbila, ali to sigurno nije bilo da će otići bez progovorene riječi. Osjećala je blago razočarenje zbog te činjenice. Očekivala je bar neku reakciju, samo ne tišinu. Međutim, shvatila je da mora spustiti svoja očekivanja tako da se uvijek može pozitivno izenanditi kad ih sudbina premaši. Pogledala je u ekran laptopa i bijeli papir koji je gledao u nju. Nije uspjela napisati niti jednu riječ. To joj se nije desilo u ovih pet godina. Uvijek je imala šta da kaže, nešto da opiše. Trenutno u njenoj glavi nije bilo nikog osim Joeal. S prstima na usnama prelazila je pogledom preko sobe, a zatim spustila pogled na malu uspavanu figuru na njenom krevetu. Jane je voljela spavati s njom. Spustila je ruku na tu crnu mekoću i polako prelazila prstima kroz te sjajne uvojke. Znala je da toj djevojčici fali majčina ljubav, ma koliko god ona pokušala da joj popuni tu prazninu. Iako ta djeca nisu izašla iz njene utrobe, u njenom srcu ona su bila njena. Lorie je prstom prešla preko rumenog obraza i nasmijala se kad je vidjela ta čokoladom umrljana usta. Duboko je udahnula. Znala je kako se ta djevojčica osjeća. I njoj je nedostajalo da spusti glavu na majčina bedra i osjeti te, od rada ispucale prste kako prolaze kroz njenu kosu. Falili su joj majčini poljupci i osmijeh koji se nalazio na njenom licu svaki put kad bi ju ugledala. Usamljena suza joj je krenula niz lice i ona je odsutno obrisala. Ta bol koju osjeća zbog njihovog gubitka nikad neće nestati. Tu prazninu u njenom srcu ništa neće ispuniti. S gubitkom roditelja izgubila je dio sebe. Neće više nikad imati osjećaj da je neko bezuslovno voli uprkos svim njenim manama. Falio joj je njen otac. Željela je da ga opet poljubi, zagrli i da mu kaže koliko ga voli. Život prekratko traje, a volim te se premalo izgovara. Treba reći ljudima koliko vam znače prije nego bude prekasno.

Vrata njene sobe su se otvorila i brze noge dovele su to malo tijelo do njenog kreveta. Lorie je podigla prekrivač i Jake se uvukao na krevet pored svoje sestre. Njegove pospane oči su se sklopile onog trenutka kad je uhvatio sestru za ruku. Postojala je ta nevjerovatna povezanost među njima koju ostali ljudi nikad neće moći razumjeti. Ponekad su komunicirali pogledom što je često bilo zapanjujuće za vidjeti.

Spustila je prekrivač preko njega i prešla rukom kroz tu kraću crnu kosu. Njegov duboki izdah natjerao ju je da se osmijehne. Ne zna koliko je toliko sjedila posmatrajući ta dva mala lica. Trznula se iz svojih misli tek kad je David spustio ruku na njen članak pored kojeg je ispružena ležala njena mačka. Podigla je pogled prema njemu, a on je imao osmijeh na licu.

„Otišao sam da vidim jesu pokriven, kad vidi ti čuda, nijedno nije bilo u svom krevetu. Smetaju li ti? Da ih odnesem u njihovu sobu?" upitao je David.

Lorie je odmahnula glavom. Uživala je u njihovom prisutnosti iako je ponekad znala da dobije udarac u neki dio tijela jer su ta djeca spavala kao mali divljaci.

„Velika gužva na ovako malom krevetu" rekao David s osmijehom, ali kada nije reagovala dobro se zagledao u nju.

„Hej, jesi dobro?" upitao je David zabrinuto.

„Ne znam. Sve je ovo previše. Previše udaraca sa svih strana, a ja imam samo dvije ruke da se odbranim. Ne znam hoće li moje srce izdržati još dugo", poraženo je rekla Lorie

„Lorie, tu sam. Stvorićemo nova sjećanja i objeručke prihvatiti ona stara. Tako rastemo" rekao je David i spustio obje ruke na Loriene noge.

„Jesi to pročitao u kolačiću sreće?" upita nasmijano Lorie.