5.part

167 17 13
                                    

Okrenula sam se,videla sam onog plavusana opet.

"Mell,cekaj..."trcao je zamnom

"Cekam!"rekla sam

"Ovaj,sto te nije bilo ovih dana na poslu?"pitao je,pomalo zbrinuto

"Sta te briga!?!"rekla sam drsko

"Pa...Mell....uff!!Jesi teska!"

"Ma..."

Prekinula me Anna

"Mellanie!"uzviknula je

"Sta?"

"Da li bi htela da ostanes malo samnom,da popricamo?"

"Zar ne vidis da sam s Annom?Aloo!"

"I onako ja moram kuci,Mell"rekla je Anna

"Vidimo se!"rekla je zatim otisla.

Bili smo u restoranu pod nazivom "Je'taime" to mesto je stvarno predivno.

"Sta hoces da kazes?"rekla sam

"Sto si takva?"

"Pa kakva?"

"Takva!"

"Kakva!?!'

"Ah...nije bitno.Ja sam Niall Horan,inace!"rekao je,a zatim mi upito onaj predivan osmeh.

"Hah...samo si me zbog toga mucio...ok,ajde sad cao!"

"Cekaj!!!Uff!!!Stani!"

Nasmejala sam se,a zatim okrenula.

"Molim?"

"Zar ne bismo mogli malo da pricamo?"

"Dobro!"

Pricali smo citavu noc,zapravo nisam to ocekivala.Bio je zaista dobar,nezan,interesantan,duhovit.Mislila sam suprotno o njemu,i zbog toga mi je zao.

"Bilo mi je divno veceras"rekla sam

"Zar je to moguce?"nesmejali smo se zajedno

"Pa...jeste!"krenula sam da izadjem iz auta,ali sam se setila

"I da....izvini..zbog moje tvrdoglavosti"rekla sam

"Naviko sam!"rekao je i namignuo.

Bila sam srecna,ali bi se ponovo setila Annine sestre i zaplakala.Iz plakanja me trglo zvono telefona

"Kako je bilo?"Anna je pokusaval da bude vesela,ali joj nije uspevalo

"Dobro"rekla sam promuklim glasom

"Sta se desilo,sto si plakala?"Ta devojka mogla je da prepozna sva moja osecanja,osecala je sve sto sam ja,jednostavno ne znam kako joj to uspeva.

"Ma ne nisam plakala,samo sam...samo sam umorna!"

"Mell,ne lazi me!"

"Ok!Bilo je lepo i sve,i divno sam se provela,vise nemam isto mišljenje o njemu,ali sam se setila tvoje sestre Amy."

Cula sam je kako place i jeca,osecala sam njenu bol,mozda nisam trebala ovo da joj kazem.

"Mell,necemo da tugujemo!Znam da Amy to ne bi volela"jedva je govorila od placa.

"Znam"rekla sam kroz plac

"Ok!Dosta je!Dolazim kod tebe"

Cekala sam Annu.Lezala sam na krevet sklupcana i plakala sve jace.Toliko sam voljela Amy,bila mi je kao sestra.Mozda zbog toga sto nikog nisam imala sam se toliko vezala za nju.Trudili smo se svi da skupimo novac za operaciju,ali i pored toga sto smo uspeli,ostala je ziva jos samo jedan dan!

Iz misli me trgo nezan glas

"Mell!?!"

"Anna,kako si usla?"rekla sam

"Bila su otvorena vrata!Nemoj da places dosta je bilo!Trebas da budes srecna,veceras je bilo divno"namignula mi je sa suzama u ocima.

Jako mi je drago sto je dosla,uvek je bila tu za mene,moje rame za plakanje,uvek sam mogla da racunam na nju.Vise nisam plakala,nije mi Anna dala.Citavu noc smo uzivale,zaboravile smo na sve probleme.Bilo je super,s njom je uvek super.

Legle smo u krevet i malo pricale.

"Sta je sa Leom?"pitala sam

"Ne znam,nismo se cule dugo.Ne znam gde je,ni kako je.Zvala sam je ali ne odgovara."

"Da se nije nesto deslio?"rekla sam zabrinuto

"Nadajmo se najboljem,videcemo sutra!Nemoj da brines,sve ce da bude u redu"

Bila sam zabrinuta,ali od umora nisam mogla da razmisljam,samo sam utonula u dubok san!

Evo ga jos jedan dio!Niste dugo cekali!!!!Da li vam se svidja?

Ostavite svoje misljenje,komentarisite i vote-ujte!!!Volim vass!!!♥♥♥♥♥♥♥♥

DarknessWhere stories live. Discover now