24.part

118 9 9
                                    

Policijske sirene bile su sve glasnije i glasnije,nedugo zatim zaustavile su se ispred kuće,te usli unutra.

"Oruzje dolje!"usao je jedan policajac i svi smo polako spustili nase oruzje na pod i nogom ih odgurnuli dalje od sebe.

Sve je bilo tiho dok se odjednom nije cuo pucanj.Tek sam to shvatila kada sam vidjela Niall-a kako pada na pod,sav obliven krvlju.

Pogledala sam ispod sebe i vidjela Ashton-a kako drzi pistolj.

"Kako je ovo uspio.Ruke su mu bike svezane." pomislila sam u sebi,te se sjetila da lisice nisam dobro stavila.

Policajac je pucao Ashton-u u ruku,taki da mu je pistolj izletio iz ruke.

"Niall!"viknula sam i dotrcala do njega.Ruke su mi bile krvave,kao i odeca na meni.

Stavila sam njegovu glavu u moje krilo,i mazila ga po glavi.

"Zovite hitnu.Sta stojite!"histerisala sam,i pocela da placem,jace nego ikada pre.

"Ne!Ne mogu tebe da izgubim!"izbezumljeno sam mu pricala,i lila suze.

Krv je tekla samo vise i vise.Nisam znala sta da radim.

"Mell!"spustila sam glavu i ugledala Niall-a kako jedva prica.

"Da jedini!"

"Nemoj nikada da zaboravis da te najvise volim!"jedva je govorio,te skolpio oci.

"Niall!Nee!Molim te ostani uz mene!Niall!"vikala sam njegovo ime,a plac je bio samo jaci i jaci.
"Zasto?"histerisala sam u sebi.Iznutra sam se cijepala,htjela sam da umrem i da vise nikada ne vidim svjetlost.Zapravo ne znam ni da li sada vidim svjetlost,ili je moj zivot samo tama.Moj zivot je tama.Moj zivot je nikakav.

Zamislite kako je kad stalno nesto gubite.Kada izgubite svoje voljene i niko i nista ih ne moze vratiti.

Nekada se pitam da li sam ja uzrok zbog cega se svima dogodi nesto lose.

Da li sam ja zapravo ta tama,a ne mij zivot.

Iz razmisljanja me je probudio doktor.

"Pomerite se!"rekao je,kako bi mogao da pridje Niall-u.

Polako sam spustila njegovu glavu na hladan pod i ustala se.

Ashton i Calum bili su vec u policijskom autu.

"Sve ce biti u redu!"zagrlio me je Martin i bodrio.

"Mora!"jedva sam odgovorila od svog tog jecaja.

Kada sam izsala iz kuce vidjela sam Luke-a i Michael-a kako sjede u bolinicarskim kolima.Bili su ogrnuti sa ćebetom,dok je medicinska sestra previjala njihove rane.Polako sam im prisla,i sjela pored njih.

"Jesi dobro?"pitao je Luke.Nistam nisam odgovorila samo sam sjedila i gledala u jednu tacku,placuci sve vreme.

"Ne znam sta je bilo,ali sam siguran da ce biti sve dobro!"rekao je Luke i blago me zagrlio.

"Moram da idem!"rekla sam posle duzeg cutanja.

"Vidimo se kasnije!"dobacio je Michael.

Zamolila sam Josh-a da me odveze do bolnice da znam kako je Niall.

Anna's POV

"Molim?"izbezumljeno sam rekla i uhvatila sam se za stomak jer sam osjetika snazan bol.

"Nemoj da brines.Martin me zvao,vracaju se sutra..."rekla je i spustila glavu.

"Sta nije u redu?"rekla sam i polako se vec smirila.

"Ne,ne!Sve je u redu!"rekla je,te se sumljicavo nasmijala.

"Zelim da ih vidim.Nedostaju mi!"tuzno sam rekla i pustila suzu.

"I ja,ali to ce se brzo dogoditi!"rekla je i blago se nasmijala.

"Osjecam se lose..."

"Cekaj.Uff...sad cu da zovem doktora.."rekla je i krenula ka telefonu.

"Ne,ne mislim na to.Imam osjecaj da se nesto dogodilo."rekla sam,te odsetala do prozora.

"Ahh!Nemoj da brines,sve je u redu.Znam!"rekla je,te stavila ruku na grudi kako bi smirila svoje otkucaje.

"Dobro,ako tako kazes!"rekla sam i nasmijala se.

"Wow!Vec si peti mjesec!"rekla je,te zinula.

"Da,da!"rekla sam,zatim stala ispred ogledala i mazila se po stomaku.

"Sta mislis?Da li je djevojcica ili djecak?"

"Ahh...sta znam!Samo da je zdravo i srecno!"rekla sam i zatim snazno zagrlila Teu.Zaista mi puno znaci njena podrska.

Mellanie's POV

"Kako mislite na operaciju?"rekla sam doktoru.

"Pa valjda trebamo da izvadimo metke!"rekao je

"Ali vec jeste!"rekla sam.

"Slusajte,pacijent je dobio sepsu kad smo mu izvadili metke.Jos uvjek ne znamo sta je uzrok tome."

"Sta?"rekla sam i sjela na stolicu.

"Nadajmo se najboljem!"rekao je doktor,te otisao da se pripremi za drugu operaciju.

Martina,Julian i jos neka djevojka su trcali kroz hodnik do Josh-a i mene.

"Kako je?"zadihano je rekao Martin.

"Ima sepsu.."izbezumljeno sam rekla.

"Kako?Sta?"rekao je.

"Ovo je Nina!"rekao je Julian i pokazao na djevojku pored njega.

Bila je slatka,ali nisam znala kako je dospjela ovdje.

"Nju su takodje mucili Ashton i Calum. "Rekao je Julian.

"Gde su Luke i Michael?"ispalila sam je,te me ona samo mrzovoljno pogledala.

"Evo nas!"rekli su i glas,i polako nam se približavali.

Bili su cisti.Luke je podigao kosu,dok Michael ima crvenu kosu.Bolje sam ih zagledala i obojica su bili lepi,pogotovo Luke.

"O Boze!Sta ja to pricam?Pa ja imam decka,koji se bori za svoj zivot!"rekla sam u sebi i lupila glavu rukom.

Luke je seo pored mene i snazno me zagrlio,i tiho izustio.

"Hvala ti!Spasila si nam zivot!" i jos me snaznije zagrlio.

/../

Proslo je vec tri sata,svi su spavali na ovim neudobnim stolicama,dok sam ja po obicaju cekala doktora.

"Doktore!"nedugo zatim je prisao.

"Niall je...

Hahha!Znam bicete ljuti sto sam ovdje stala,ali moram malo da vas zaintrigiram;-)
Nadam se da se necete puno naljutiti;i da ce vam se svidjeti ovaj nastavak,na cudan nacin:-)
Volim vas punoo!I ako zelite vote-ujte i komentaristite!
Hvala punoo!!
XOXO♡♡♡

DarknessWhere stories live. Discover now