Probudila sam se.Osecala sam se i dalje slomljeno,jadno.Nesecam se nicega.Gledam kao kroz maglu.Sta se desilo?
Cula sam da se vrata otvaraju.
"Ko je?"upitala sam znatiželjno
"Ja sam."
"Ahh...Niall!"
"Nije Niall!"Cim sam to cula ustala sam.Vidjela sam njega,moju strah.Odjednom sva secanja vratila su mi se dio po dio.Zayn stajao je ispred vrata.Gleda me agresivno,kao da juce nije bilo dovoljno.
"Zayn,sam...samo sam h.h..htela da pomognem..."
"Meni?Zasto?"
"Osecala sam tvoju bol,zelim da ti pomognem..."lagala sam.Nisam nista osecala sem mrznju prema njemu.Mrzim ga iz dubine duse.Ali ne mogu stalno ja da ispastam,pocinjem svoju igru.
"Stvarno..?"plakao je.
"Da Zayn,ja nikada necu zaboraviti sve sto si ucinio za mene..."
"Volis me,i dalje..."
"Da,Zayn uvek je tako bilo..."ahh...gubila sam se u ovoj lazi...
"Ne lazi!"rekao je i bacio mene zajedno s krevetom na pod.Aparat koji mi je pomagao da disem,nije bio tu.Otkacio se,sada je ko zna gde,negde po sobi,ali ja nemam toliko vazduha da bi ga našla. Gusila sam se,vazduha je bilo sve manje.A on,on je izasao iz sobe kao posljednja kukavica.Kapci su se zatvorili,vise nisam bila snazna da ih ponovo otvorim.
Nill's POV
Ulazim u bolnicu.Svi su uznemireni.Sta li se sad dogodilo? Pomislio sam.
"Doktore!Sta se dogodilo?"jurio sam za doktorom.
"Izvinite nemam vremena,u pitanju je neciji zivot."rekao je i projurio.
"Anna jel sve u redu?"
"Ne..."rekla je slomnjeno,sjedeci sklupljeno na stolici.
"Mellanie...ss..se...bori...za svoj...zz...zivot"
"Ma sta?Kako?Ne moguce!"
"Neko je bio u njenoj sobi.."promumljala je.
"Ko?"pitao sam iz topa
"Zayn,tako su rekli policajci!''
"Znao sam!"Bacio sam se u stolicu. Previse je.Sta ako ne prezivi?Ne mogu to ni da zamislim.Vise ne razmisljam o osveti vec o njoj.Bicu slomljen,i ovako sam sad.
Uvjek govore muskarci ne placu,ja sam plakao,pokusavajuci da prezivim nemir u sebi.
"Doktore!"vikao sam za njim,iako nije hteo da se okrene.
"Molim vas!Ne mogu bez nje!"okrenuo se.
"Slusaj mladicu ne bih smeo ovo da ti kazem zbog tog zdravlja,ali..."
"Recite!"
"Vasa devojka je u komi..."otisao je.
Sada sam bio mrtav.Mislio sam o najgorem,ali ponovo ne mogu da se pomirim sa tim.Zar sve mora da bude ovako komplikovano.Hocu samo da se ova nocna mora zavrsi,i da se ponovo vratim normalnom zivotu.
/../
Proslo je 3.mjeseca.Mellanie je jos uvjek u komi.Svaki dan sam isao kod nje.Gledao nju,pricao s njom,molio je da se vrati.Pjevao joj pjesme,ispustio hiljadu i hiljadu suza,ali nista.Patim,svaka sekunda mi je presudna.Slamam se,ne mogu vise,ali moram zbog nje.
'You and i
We don't wanna be like them
We can make till the end
Nothing can come between
You and i
Not even the Gods above can
Separate the two of us
No nothing can come between
You and i'
Pjevao sam nasu pjesmu.Nasu himnu ljubavi.Stavio sam glavu na njen stomak i ispustao ogromne suze.
Mellanie's POV
Cula sam sve sto su mi govorili,i pjevali.Htjela sam da se probudim ali nisam mogla.Niall pjevao mi je pjesmu.Nasu pjesmu.Vidjela sam vrata.Ali bila su zakljucana."Volim te!" cula sam kako mi Niall govori.Nasla sam kljuc,to jest sam se ukazao.Otvorila sam vrata,vidjela sam svjetlost,isla sam dalje i odjednom.....Vidjela sam Niall-a.
"Niall..."rekla sam.
Eto nastavka kao sto sam i rekla.Hvala vam puno na ovakvim komentarima,jednostavno me svaki put iznenade.Hvala vam sto pratite i citate moju pricu.Hvala vam od srca.Ako vam se svidja molim vas vote-ujte i komentaristite!!Hvalaaa!!!Ljubim vass♥♥♥♥♥♥
