18.part

78 10 9
                                    

Kola,sada su vec bila parkirana ospred nase kuce,ali nisam obracala preveliku paznju.Sada jedino sto zelim je da ostanem s Niall-om i njegovim toplim zagrljajem.

"Sta mislis,kako izgleda?"pitala sam.

"Tvoj brat?Hah..sta znam.Mislim da barem ima plavu kosu kao ti,dalje ne znam.Ne mogu da vjerujem da uopste imas brata,a kamoli da ga zamislim!"pricao je

"Um...Ja mislim da je visok,i da ima plavu kosu,i da je mrsav.Znam da sam dosadna s ovim,ali jedva cekam da ga upoznam!"

"Znam,znam!Nemoj da brines,glavu gore,i idemo!"

Nasmejala sam se i pogledala u zvezde,pomislila sam zelju,a nedugo zatim culo se kucanje na vratima.

"Mell,dodji brzo!"provirila je Anna,i ponovo zatvorila vrata.

"Idemo."povukla sam Niall-a za ruku i otvorila vrata.

Zayn's POV

"Pokreci se brze!"vikao je jedan od policajaca i gurnuo me u tamnu i hladnu celiju.

Ostao sam zatvoren sa misli.Sta sam to uradio?Kao sam mogao?

Suze su mi lile niz lice,u sta sam se ja pretvorio?Ja,za koga sam mislio da svako ko digne ruku na zenu je jedna obicna kukavica.Da,to sam ja.Kukavica,nista vise.

Osecao sam se kao ludak,zelio sam da izadjem i da dokazem Mellanie da sam napravio ogromnu gresku,ali ona ne bi ni htela da me slusa.

Zasto sam uzeo tu bocu viskija.Alkohol,da to me je dovuklo ovde,i ne sto me je ovde dovuklo,nego sam postao nasilnik,kukavica,ludak.Ali nisam to hteo,ja nju i dalje volim,ali sada jedino sto mi ostaje je da se pomirim sa sudbinom,i da je zivim onakvom kakva jeste,ucinio sam zlocin,i taj zlocin cu da platim.

"Ti si...kako ono bese?Zayn,jel da?"govorio je policajac grubog glasa.

"Da."

"Onaj sto bije zene?Jel?"rekao je,znajuci da je to moja slaba tacka.

"Sad ces ti da vidis sta to znaci prebito nekoga!"prodrao se i snazno me povukao.

Mellanie's POV

"Tea?"zaprepašćeno sam rekla.

"Mell,ja promenila sam se.Ne mogu bez vas dve,vi ste mi sve!"

"Wow,wow!Cekaj!Odakle ti?"

"Cula sam sta ti se desilo?Uzas!Ali Mell,nisam vise ona Tea,sada sam ona stara,sto vas voli vise od svega.I duboko se izvinjavam za sve mije greske!"zaplakala je.

Izhleda da se zaista promenila,da se vratila u normalu.Bila je uobrazena,drska,i zla prema Anni i meni,alk svako zasluzune drugu sansu,zar ne?Njoj cu pruzati jos samo jednu sansu poslednju,i nadam se da je nece iskoristiti.

"Anna,sta ti mislis?"pitala sam je kako bi se Tea malo uzbudila.I jeste uzbudila se,ruke je trljala jedne o druge,noge su joj klecale,a pogled bio je usmjeren prema nama,cekajuci nas odgovor.

"Pa mislim da zasluzuje drugo sansu!"rekla je Anna,i sve smo se snazno zagrlile,i prisjetile onih nasih toplih dana.

"Hvala vam sto ste mi pruzile sansu,obecavam necu vas iznevjeriti.A Mellanie imam jedno iznenađenje za tebe!"rekla je Tea.

"Udji Josh!"doviknula je.

U kucu usao je vrlo visak momak,kratke plave kose i braon ociju.

"Mell,znas li ko je ovo?"pitala je Tea,pokazivajuci pogledom na tog decka.

"Ne..."zbunjeno sam odgovorila

"Mellanie,ja sam tvoj brat!"rekao je i snazno me zagrlio.Ispustila sam milion suza,zelje koje sam zamislia pre nekoliko monuta si se ostvarile.

"Josh!"uzviknula sam,i grlila ga sve jace.

"Ja se izvinjavam,ali boh voljela da porazgovaram sa svojim bratom!"rekla sam nakon sto se sa svima pozdravio.

"Josh,kako to da ja niaam znala za tebe sve ove godine?Gde si bio?"pocela sam sa svojim beskrajnim pitanjima.

"Kada me nasa majka rodila,mene su doktori zamjenili sa drugom bebom,koja je nazalost bila mrtva,tako su mami javili da sam ja mrtav.Ja sam dopao u ruke,majke koja je izgubila dijete,greskom doktora naravno.Medjutim da majka bila je premlada da bi me odgojila,i dala me na usvajanje.Sve ove godine zivio sam i zabludi,i kada su mi moni usvojitelji to ispricali odma sam poceo da te trazim!"pricao je.

"Znaci mama je mislila da si ti mrtav,ali nisi.Cekaj,sta?"bila sam zbunjena.

"Doktori su mene u porodilostu pomjesali sa drugom bebom,koja je bila mrtva,i ta beba koja je nazalost bila mrtva dta je kod nase mame,a mene su dali mami od te mrtve bebe."

"Ali kako su to doktori mogli da urade?"

"Ahh...doktori!A nasi bioloski roditelji...."

"Njih vise nazalost nema..."dopunila sam ga.

"Ali necemo o tome,idemo da proslavimo ovu divnu noc!"uzviknula sam,i povukla ga sa kreveta,a zatim ga zagrlila.

Evo nastavka!Nadam se da nije los,i izvinjavam se sto nepostavljam tako brzo nastavke,izvinite!!Zelim svima kojima je danas slava da im cestitam!!!
Hvala svima koji redovno citaju nastavke,i onima koji me podrzavaju!!Takodje hvala na predivnim komemtarima,koje dopunjavaju moje uspomene!!
Ako vam se svidja ovaj dio molim vas vote-ujte i komentaristite!!Hvala na citanju!!!
XOXO♥♥♥

DarknessWhere stories live. Discover now