Prokletstvo

1. Poglavlje

" Ivana " ,glasno se drekne njezina majka iz kupaonice. Stavljala je rublje u perilicu i povremeno pogledavala na sat na svojoj desnoj ruci te čekala supruga da se vrati s posla. U svojoj sobi ivana je slušala muziku no nije znala koliko to smeta njezinoj majci. Njena mama je imala i pravo jer je ta muzika bila stvarno preglasna. Ponovno se zadere ali, ovaj put malo glasnije. Unatoč buci, ivana je čula poziv njene mame te ubrzanim koracima sišla i upitala je gdje je frka. " Izbaci smeće, Ivana, i stišaj onu muziku gore u sobi!" Ivana u znak razumijevanja kimne glavom. Iz kante izvadi crnu smrdljivu vreću smeća te prigovarajući u sebi o tom groznom smradu zafitlja vreću u kontejner. Otare ruke i vrati se u kuću.

Njezina kuća bila je dosta stara i pomalo izgledala zastrašujuće dok se kraj nje prolazilo ulicom Ivaninog naselja. Bila je to dvokatna kuća s velikim balkonom i utješnim dvorištem koje se skrilo iza. Na prvom katu nalazilo se kupatilo, ostava te dnevna soba sa kuhinjom koju je od dnevne sobe odvajao tanki prozirni zid izrađen od platna i poduprijet bijelim daskama koje su na njemu činile mrežu. Iz nje je uvijek nešto mirisalo. A kako i ne bi kad je Ivanina majka Sanja izvrsna kuharica koja radi u restoranu i svojim delikatesama hrani stotine ljudi čiji je najčešći komentar "Mmmm".

Ali kad je Ivani dosta mirisa iz mamine tvornice ukusne hrane jednostavno se zavali u kauč i upali TV. Na njemu ne bude uvijek nešto posebno i vrijedno pažnje. Držeći daljinski desnom rukom i napola zaklopljenih očiju, Ivana je prebacivala kanale u nadi da pronađe nešto zanimljivo. "Ahh" uzdahne, lijeno se ustane sa kauča i češući kosu ode do svoje spavaće sobe.

Njezina soba nalazila se na drugom katu prije spomenute dosadne kuće. Tu su se nalazile dvije spavaće sobe, mali hodnik i vrata za tavan koji se uspio skriti u potkrovlju Ivanine kuće i svojom tamom i jezivom tišinom nije baš davao povoda da ga se obiđe. Ivanu je uvijek zanimalo kakav se to strah skriva na tavanu. Često je odlazila ali nije primjećivala ništa jezivo i zasrašujuće osim tišine koja je vladala u mračnom prostoru ispunjenog prašinom. Ipak, njoj je najvažnije bilo da se može zabaviti, da ima dobre prijatelje i da joj mama kuha izvrsnu hranu koje se Ivana nikad neće zasititi.

Ivana je vrlo dobar đak sa prosječnim ocjenama i uzornim vladanjem. Njezini roditelji nerijetko dobivaju pohvale za svoju kćer . Sretni su što je imaju i ponose se što imaju takvu krasnu djevojčicu za svoju kćer. Iako nema brata ni sestru, Ivana je sretna i sasvim zadovoljna. 7. je razred pa je dovoljno zrela da razumije neke stvari poput poroka u društvu, lakog predavanja drogi i alkoholu itd. Ona je toga svjesna ali još uvijek se drži podalje od toga, no to joj nije teško jer ima dobre prijatelje koji nisu takvi te je mogu shvatiti.Njezin otac puši iako mu ona stalno trubi kako to nije zdravo. Nakon velikog broja bezuspješnih pokušaja da mu dokaže da to što radi nije u redu, Ivane više nije bilo briga za njegovo zdravlje.

Njen otac, gospodin Marin Milić, radio je u privatnom poduzeću kao informatički inžinjer. Programirao je raznolike programe i izrađivao web stranice. Jako je dobar u svojoj struci i želi da njegova kćer bude isto tako uspješna kao on ali ne zahtijeva od nje da ide njegovim stopama već da sama odabere svoj put.

Ivana voli raditi na računalu i obožava igrati računalne igrice. To joj je jedan od hobija. Ali njezina strast je cratanje i slikanje. Obožava crtati zamišljene likove te joj to dobro ide. Pohađa dodatne sate likovne kulture, pa onda možete predpostaviti koji joj je najdraži školski predmet. Voli pomagati svima a posebno svojim roditeljima. Kad god štogod fali, ne valja, slomije se, ne uspije izaći dobro, ona je tu da svojom voljom pripomogne.

Njezina najbolja prijateljica Ana, ili kako je ona zove BFF, obožava filmove, pa Ivana s njom ponekad ode u kino pogledati neki dobar film nakon kojeg razmjenjuju dojmove i sl. Na nju Ivana može uvijek računati i osloniti se. Sretna je što ima takvu prijateljicu. To joj puno znači.

No, vratimo se Ivani i njenom napornom učenju u sobi na krevetu. Učila je povijest i o Američkom građanskom ratu. Lekciju je uspjela naučiti iako se s njom mučila svega 1 i pol sat. Nako svake naučen lekcije Ivana je imala običaj izreći rečenicu: "Aleluja!", pa je nakon ove lekcije imala jako dobar razlog izreći to. Najteže joj je išla kemija. Svaki put kad nastavnica Božena upita neko pitanje, Ivana se osjećala kao da je pala sa Marsa. Uz to nastavnica je bila takva da te Bog dragi sačuva. Deranje, česte negativne ocjene i ispitivanja, pa i vježbe bile su njena svakodnevnica koja nije išla u prilog isprepadanim učenicima.

Čim ju je stavila pred sebe da krene učiti, naglo ali glasno, začulo se hodanje iznad njene sobe, što je natjeralo Ivanu da se trzne i pogleda u strop. Lupanje joj je izgledalo kao protest protiv učenja kemije, ali je zatim pomislila da tata traži nešto na tavanu što ju je utješilo da nastavi s učenjem. Ali, lupanje nije prestalo cijelih 5 minuta, dapače, što bi Ivana to više ignorirala, to je sve bivalo bučnije i jače. "Tata se nikad ne zadrži toliko dugo na tavanu", pomisli, "mogla bih otići gore i pogledati", i odluči se prohodati do tavanskih stropnih vrata te se popeti na nj. Spustivši ljestve, lagano se upenje na tavan i upali svjetlo.