Obitelj Evans # 1 ✅

1. TONY

Koliko god volim obiteljska okupljanja i božićne praznike jednako toliko me i umori ponovni povratak u stvarni svijet. Zamišljeno gledam kroz prozor autobusa koji vozi put mog rodnog grada Londona. Još samo minuta i stigli smo, nadam se da ću izdržati, ova četvrta godina faksa za mene je pravi teret, taman kad se priviknem na takav način života dođu praznici, konstantno su to predavanja, seminari, vježbe, a slobodnog vremena za sebe nemam ni najmanje. Već vidim pri samom dolasku kući kako će me moje voljene sestrice izludjeti. Jedna od njih se upravo počinje komešati na mome ramenu.

"Kayleigh probudi se, uskoro stižemo, a i vrat će ti se ukočiti u tom položaju."

Pomaknuo sam joj glavu, ali ona se i dalje nije probudila. Kayleigh je moja mlađa sestra blizanka, a kod kuće me čekaju još četiri mala daveža. Jedini sam muškarac od šestero djece obitelji Evans. Nadam se da će i mama i tata biti presretni zbog našeg povratka kući. Iako je Oxford poprilično popunjen studentima, ipak doma je najljepše.

"Tony jesi li spreman za novu obiteljsku avanturu, taman kad smo se odmorili od njih ponovo se vraćamo kući, sigurna sam da će i majci biti potrebna pomoć u restoranu za praznike, Jack i Ivy odlaze kod svoje obitelji za praznike."

"U to ne sumnjam, vraća li se tata prije ili poslije Božića"

Naš otac, James, radi u Francuskoj već godinama, nisam siguran ali mislim negdje od rođenja moje treće sestre pa sve do danas, pola vremena provodi tamo, pola kod kuće. Neko smo vrijeme dok su sestre bile male svi zajedno živjeli u Francuskoj, ali majci baš kao i nama bilo je ljepše u Londonu.

"Mislim da je tata već stigao, kad sam razgovarala s Abigal rekla je da spremaju večeru za nas i za obitelj Moore, gospodin Moore i tata stigli su ranije ovog mjeseca zbog male potražnje u proizvodnji."

Tata zajedno s Tomom Moorom drži tvrtku za izgradnju namještaja diljem Engleske i Francuske, a mislim da će se uskoro proširiti i dalje po Europi. Nisam baš sretan zbog njihovog dolaska s nama na večeru, njegove kćeri Hanna i Emma poprilično su djetinjaste i naporne kad se udruže s mojim sestrama da me provociraju. Zapravo Hanna i ja smo nekad bili najbolji prijatelji, dok smo svi zajedno još živjeli u Francuskoj. Ljeti smo čak zajedno odlazili i na odmor. Dok smo bili u srednjoj školi pojavile su se neke tenzije između nas i otkako sam otišao na fakultet sve se promijenilo. Ona je četiri godine mlađa od mene i dok smo išli u osnovnu školu najdraže mi ju je bilo provocirati po hodnicima jer znam da je od malena zaljubljena u mene.

"Što misliš hoće li Hanna biti tamo?"

"A što je bilo Tony, bojiš se da ponovo ne slomi tvoje srce sljedeća tri tjedna dok budeš kod kuće."

"Kayleigh daj ne pričaj gluposti i sama znaš da nije bilo tako. Ona je oduvijek zaljubljena u mene, a ja sam uvijek bio njen najbolji prijatelj."

"Uvjeravaj ti sebe koliko hoćeš, ali i sam znaš da to nije bilo tako, Tony ja sam tvoja sestra blizanka i ako netko može primijetiti nešto novo kod tebe onda sam to ja."

"Zapravo, uopće nije ni važno, idemo izvaditi prtljagu majka nas sigurno čeka na kolodvoru."

Annine oči bile su pune suza kad nas je ugledala, kao da nas nije vidjela godinama.

"Evo meni mojih blizanaca, jeste udobno putovali."

"Naravno sve je bilo okej, ali jedva čekam da sjednem i odmorim."

"I, što ima novo na faksu, kako ljubavni život ti zavodniče?"

"Daj mama, znaš i sama da nisam nikakav zavodnik, pitaj Kayleigh ona bi ti mogla odgovoriti na to pitanje."