Obitelj Evans # 1 ✅

14. TONY

Mjesec dana. Jebenih mjesec dana ona mi se ne javlja. Sve je bilo tako savršeno kad sam otišao. Mislio sam da je to kraj, kraj svih muka koje smo oboje proživljavali posljednje vrijeme. Volim tu curu, više od ičeg na svijetu i to od kad sam ju upoznao, kad me je pogledala onim prelijepim očima.

***

Prije šesnaest godina

„Djeco, danas nam u goste dolazi obitelj Moore. Vratili su se iz Francuske, upoznat ćete njegovu djevojčicu. Hanna ima četiri godine. Tata i gospodin Moore će se dogovarati oko poslovnih transakcija, a vi ćete za to vrijeme biti mirni, jasno?" upitala nas je mama.

„Mama, je li to ona mala djevojčica koja je s nama bila prije dvije godine na ljetovanju?" upitala je Kayleigh.

„Da, to su oni. Preselili su se u Francusku nakon tog ljeta zbog posala i vratili su se prošlog tjedna. Danas će doći kod nas na ručak." Rekao je tata.

„Uredu, Abigal, ona ima godina baš kao i ti zato želim da se igraš s njom, ona nikog od vas ne poznaje i zato budite obzirni."

„Uredu mama, shvatili smo." Rekao sam drsko.

„Tony pazi kako razgovaraš s majkom! Ili nema treninga sljedeći tjedan." obrusio mi je tata.

Trenirao sam nogomet, to mi je bio najdraži sport. Tamo imam mnogo prijatelja i svi oni žele jednog dana biti kao Ronaldo i Šuker. Oni su bili najbolji igrači prvenstva. Ja imam sreće jer je moja teta meni poslala dres Davora Šukera jer ona živi u Hrvatskoj. Svi su u svlačionici bili ljubomorni zbog toga.

„Dobro, oprosti mama, neću više povisivati ton na tebe."

Začulo se kucanje na vratima. Kad je mama otvorila vrata kroz hodnik je uletjela malena smeđokosa djevojčica. Došla je do mene i pružila mi ruku.

„Ja sam Hanna."

„Znam, a ja sam Tony." Nasmiješio sam se, bila je tako slatka kao i Abigal, iako ona ne priča tako kao Hanna, ima još male poštapalice i ponekad ju ne razumijem. Mama je rekla da sam tako i ja govorio kad sam imao četiri godine, ali ja se toga ne sjećam.

„A ja sam Abigal, ovo su Kayleigh i Leslie." Leslie bila u ogradici i igrala se s igračkama, imala je samo godinu dana. Bila je tako slatka.

„Drago mi je, ja sam sa sobom ponijela nove bratz lutkice ako se želite igrati sa mnom."

„Naravno, gle i meni je mama za rođendan kupila novu, moja se zove Chloe." Rekla je Abigal.

„Što ću ja raditi ako ćete se vi igrati na lutkice, meni to nije zanimljivo." Prekrižio sam ruke na prsima kako bi zvučao i izgledao ljutito.

„Tony, ti si dečko ne možeš se igrati s nama." Rekla je Hanna.

„A da? Ja ću onda biti dinosaur koji će ubijati sve vaše lutkice." I tako sam uzeo velikog dinosaura kojeg sam dobio za Božić i započeo sama trčati po sobi. Trčao sam za Hannom ali se ona od brzine spotakla i pala na prsa. Počela je plakati, a mama je u mene gledala s prezirom i pogledom „što si sad napravio".

„Nisam htio, sama je pala i spotaknula se." Rekao sam i počeo sam plakati. Više od svega u životu bojao sam se krvi.

Hanna je ustala s poda, a iz nosa joj je tekla krv. Pogledala je u mene u suzama i rekla:

„Mi više nismo prijatelji, zbog tebe mi teče krv."

Nisam ju zaista želio srušiti, sama je kriva što je prebrzo trčala.