Obitelj Evans # 1 ✅

18. TONY

O Hanni ni traga ni glasa posljednje vrijeme. Abi izbjegava, preselila se. Stigao sam na dva tjedna u London kako bi pokušao riješiti stvar s njom i da mogu u miru završiti semestar, ali izgleda da će to biti nemoguće. Nikad nisam nikog volio kao nju, ali što kada mi se život neće da smiluje.

Pokušavam što više vremena provoditi sa sestrama kako ne bi razmišljao o glupostima. Pustit ću ovaj prvi tjedan da prođe u miru i potom ću ju potražiti makar preko policije. Ne može me doživotno izbjegavati.

„Tony želim da razgovaraš s mamom." Rekla mi je ljutito Nora.

„U čemu je problem princezo?"

„Ona mi ne da da upišem glumački studio, tata kaže da mama odlučuje o tome, a ja to tako jako želim."

„Zašto ti ne da?"

„Ona kaže da je nemoguće biti glumica, a da jednog dana ne budem polugola na naslovnicama časopisa ili da okolo o meni pričaju grozne proste stvari."

„Iako u tome postoji istine, ti znaš da nisi takva djevojka, zar ne?"

„Znam, ali mama u to ne vjeruje."

„Obećajem da ću razgovarati s mamom i već iduću školsku godinu te upisujemo u glumačku grupu ako ti tako želiš."

„Znaš, mama se mnogo bunila i na Kayleighin izbor škole pa na kraju nije popustila, a gluma bi za mene bila samo hobi. Iako ja jednog dana želim biti glumica, zar ne misliš da bi ja to mogla."

Kayleigh se uvijek htjela baviti slikanjem i upisati umjetničku školu, ali mama je uvijek smatrala da tako dobra učenica kao ona nije dostojna upisa tako loše škole. Ja se ne slažem s njezinim mišljenjem. Ona danas studira povijest umjetnosti i opet se nalazi u okruženju koje ona voli, majka uopće nije promijenila njene snove iako je to željela.

Ona jako lijepo crta. U dnevnoj sobi imamo jednu obiteljsku fotografiju koju je ona nacrtala jednom prilikom i tako je prekrasna. Ne znam zašto se mami to nikad nije sviđalo. Ja da sam odlučio biti automehaničar mislim da bi mi dopustila.

„Ne brini, popustit će to je samo s njom treba lijepo razgovarati."

„Hvala ti, ti si najbolji brat na svijetu, ne bi te mijenjala za još sto sestara." Rekla je i zagrlila me tako snažno da sam pomislio da ću u jednom trenu ostati bez zraka.

„Ne zaboravi da sam ti i jedini brat, tko zna što bi rekla da je još netko od cura bio te sreće da bude muško."

„Hvala Bogu pa nisu, jedva ih trpim kao žene."

Mama je bila u kupovini i morao sam sačekati da se vrati kako bi razgovarao s njom. Imam sto i jednu brigu na svojim leđima nastavim li ovako posijedit ću prije tridesete.

„Tonyyy!" vikala je mama iz prizemlja.

„Stižem, je li sve uredu?"

„To bi ja mogla pitati tebe, koji si vrag napravio i o čemu ti razmišljaš?"

„Mama, polako, ne razumijem o čemu ti pričaš?"

„Pričam o Hanni, što je to bilo između vas, što je to ona vidjela?"

„Odakle Hanna u našem razgovoru, nisam ju vidio od kad sam otišao zaboga."

„Ja sam ju vidjela sad u trgovini. Još čekam odgovor?"

„Ne znam što je vidjela ali mene nije to je sigurno jer sad ne bi bio ovdje već s njom da sam ju uspio susresti od kad sam otišao"

Dok sam ovo izgovarao promislio sam o sceni s Miom, što ako je Hanna to vidjela, iako sam već odavno zaključio da je nemoguće.