Obitelj Evans # 1 ✅

20. HANNA

Gačiće spremljene, čarape spremne, cipele spakirala, kozmetiku moram još staviti u torbu, nove trudničke majice tu, hlače i tajice spremljene. Mislim da je to-to za ovo razdoblje do ljeta. Dva kofera i jedna torba. Odlično, srećom pa idemo autom. S Tonyjem se nisam vidjela od one kave gdje smo se dogovorili da idem s njim. Ni sa kim se zapravo nisam vidjela jer mi je Tony rekao da se malo odmorim i dam si vremena za sebe dok ne krenem. Jedino sam razgovarala s mamom i rekla joj sve što planiram. Danas moram ići do oca i Emme i razgovarati s Abigal i ispričati joj se za sve. Ne znam kako ću obitelj Evans opet pogledati u oči. Emma će od idućeg tjedna ići kod mame jer tata ide u Francusku s gospodinom Evansom.

Začula sam kucanje na vratima.

„Pahuljice jesi li spremna?"

„Jesam, ali Tony..."

„Reci?" stajao je na štoku od vrata i promatrao me.

„Možeš li mi ponijeti stvari, znaš ne mogu baš ovo sve sama podignuti."

„Pahuljice, nećeš ništa sama podignuti, sjedaj u auto, ja kad ovo donesem krećemo prvo do tvojih pa kod mojih na ručak i onda krećemo."

„Tony mi nismo zajedno i ne želim kod tvojih na ručak kako bi me gledali kao svoju nevjestu, sve što trenutno radim je zbog ove dvije jagodice unutar mene."

„Hanna potrudit ćeš se malo odglumiti zar ne, bar ti to nije problem?"

„Ne budi šupčina."

„Pazi na jezik ne želim da nam djeca čuju tako ružne riječi pa da se od malena uče lošoj naravi. Želim da oni budu najbolja djeca na svijetu."

„I bit će, eto, bar postoji nešto oko čega se slažemo."

„Slažemo se mi Pahuljice oko mnogo toga samo si ti to ne želiš priznati, a sad upadaj u auto i krećemo. Dosta je gluposti od danas krećemo našu avanturu zajedničkog života."

„Veselim se." I ušla sam u auto.

Vozili smo se do mog stana u tišini. Promatrala sam Tonyjevu figuru preko oka. Bio je tako pravilno raspoređen. Njegovi su se mišići nadzirali iz majice kratkih rukava, a ja bi se zatresla od hladnoće kad bi vidjela te gole ruke. Osim što su bile sexy, zapravo kad razmislim cijelo njegovo tijelo je tako izgledalo.

„Jesi li spremna?"

„Mislim da je sad kasno za to pitanje."

Pokucala sam na vrata i ušla, otac je bio u kuhinji, a Emma je gledala crtić u boravku.

„Hanni, to si ti, tako mi je drago što te vidim." Zatrčala mi se u zagrljaj.

„Pazi samo, nemoj me ozlijediti." I tada je spustila pogled na moj trbuh koji je sad već bio velik kao da sam trudna tri mjeseca.

„Nadebljala si se malo sisterm dobila si škembicu."

Otac je iz kuhinje gledao u mom smjeru, ali se nije približio.

„Gdje si bila do sad, zašto nisi dolazila?"

„Emma, Tony i ja ćemo dobiti bebu i ja, morala sam neko vrijeme biti sama i sad odlazim s Tonyjem u Oxford, kako bi mogli biti zajedno."

Njegova je figura stajala iza mene i pustio me je da sama vodim ovaj razgovor. Otac je sad došao do nas i povukao me u zagrljaj.

„Hanni, znam da sam pogriješio ali jako mi je drago zbog tebe."

„Znam, Emma će biti s mamom dok se ti vratiš, nadam se da ti je to uredu?"

„Je, razgovarao sam s njom, nisam mogao čekati tebe, sve sam joj priznao na način na koji me mogla razumjeti i shvatila je, žao mi je što si morala sve to proživjeti, ali vjeruj mi radio sam sve kako bi vas zaštitio."