Obitelj Evans # 1 ✅

5. TONY

Doista se trudim i imam želju da se sve nedoumice i problemi s Hannom riješe kako bi se mogli vratiti na staro. Svjestan sam da sam pogriješio, ne od danas, od jučer nego od samog trenutka kad sam napustio London. Iako je Oxford udaljen samo sat i pol vremena od Londona, znao sam da će to biti nemoguće. Dolaskom na studij, bio sam potpuno druga osoba, bančio sam, pio, a učenje me čekalo sve dok na njega ne bi došao red, ako i tad. U Londonu prije odlaska živio sam super život, majka je uvijek imala respekta za mene jer sam bio jedini muškarac uz tatu koji je redovito bio u Francuskoj. Volim svoje sestrice i Hannu u jednu ruku gledam na takav način, ta cura je u životu zaslužila zaista mnogo toga. Mojoj obitelji nije bilo niti malo lako kroz sve ove godine. Nas je mnogo i bilo je potrebno zaista nas dobro odgojiti. Nije bilo lako živjeti s šest žena u kući. Ali, da imam pravo izbora opet bi sve to ponovio. Svi mi u životu radimo pogreške, neki veće neki manje, ali nitko od nas nije bezgrešan. Neke greške se isprave s vremenom, zato sam sebi uvijek govorim "Tony daj vremenu, vremena." Ponadao sam se da će tako biti i s Hannom, znam da sam ju povrijedio, trebao sam joj reći za Oxford prije nego što sam uradio grozne stvari. Znam da je često pitala za mene dok me nije bilo, znao sam s Abigal razgovarati i preuveličavati priče znajući da ih ona sluša samo kako bi možda učinila prvi potez, došla do mene i pokušala riješit stvar. Svi očekuju da muškarci prvi napravi svaki korak u njegovom i tuđem životu. Ali opće je poznato, mi muškarci smo velike kukavice i svojim snažnim gardom i mišićavim izgledom maskiramo nježnu i dobru dušu koja se zapravo krije iznutra. Ali naravno uvijek postoje i iznimke.

Nisam očekivao da će Hanna zaista pokušati toliko mi napakostiti i dovesti Thea ovdje u restoran. Mislim, nije mogla očekivati da ja radim, ali, u svakom slučaju to je moj restoran i nije nikakvo čudo što sam ovdje. Po njenom izrazu lica izgledala je zaista iznenađeno.

Theo zapravo i nije loš momak, ali postoji jedna mala priča koja mene povezuje s njim. A to je da sam uvjeren da je moja sestrica Abigal zaljubljena u njega. Dok gledam njih dvoje zajedno postoji ta neka iskrica koju inače ne viđam među prijateljima.

Da se mene pita, muško ženska prijateljstva ne bi trebala postojati. Ona su neizvediva. Uvijek je jedna strana tog odnosa nešto više od samog prijateljstva i svi to znaju i mogu potvrditi. Iznimke su prijateljstva koja su dugogodišnja i od malih nogu, ali evo Hanna i ja očito nismo slučaj u tom pogledu.

Perem čaše za šankom čekajući narudžbu koju moram odnijeti za Hannin i Theov stol. Njih dvoje poprilično mirno razgovaraju, bez ikakvih dodira što mi se zapravo i sviđa.

"Izvolite." pogledam Thea, a Hannu samo preko oka, pokušavam nekako izbjeći dodatan kontakt. Znam da će ju to isprovocirati. Odlazim bez dodatnih komentara.

"Pa stari, ti se više ne znaš ni javiti kad dođeš" začuo sam iza sebe poznat glas.

"Ethane, zdravo i tebi." rukovali smo se i povukli se u jedan pravi muški zagrljaj. "Što ima s tobom, gdje su tvoje žene?"

"Ti ideš ravno u sridu, nema ih dragi, trenutno sam na odvikavanju od žena i ženskog roda, ne mogu više." odgovorio je uz smiješak.

"Ti na odvikavanju? To je nemoguće, koja ti je to dama slomila srce? Eva? Cami?"

Ethan je tip muškarca koji se ne može zaustaviti na jednoj ženi, ne traži veze, "one night stand" za njega je sasvim dovoljno. Ako s kojom izađe više od dva puta to je za nju bila lutrija. Jackpot. Išli smo skupa još u osnovnu školu, on je ostao ovdje, trenira i vanredno studira za osobnog trenera.

"Daj, izludile su me više, svaka od njih nakon par slatkih riječi misli da sam pravi materijal za brak, nije to u mom stilu."

"Očekivano, što je reć' da si navratio?