Obitelj Evans # 1 ✅

17. HANNA

Protekla dva tjedna razmišljam o sceni na koju sam naletjela u Oxfordu. U dubini svoje duše sam imala osjećaj da je moj odlazak tamo tako pogrešan. Mislim ne krivim ga, ja sam kriva za sve. Ja sam prekinula kontakt jer sam kukavica i nisam bila spremna na povredu osjećaja, a sad sam opet ostala povrijeđena. Izbjegavam Abigal od tad opet. Nisam ju mogla gledati u oči i pričati joj neke stvari, a skrivati joj najvažnije stvari iz mog života. Od početka sam odlučila da želim zadržati dijete. Bio Tony tu ili ne.

U međuvremenu, kako bi bar lakše mogla podnositi mučnine i sve što me očekuje narednih mjeseci, uselila sam se u novi stan u zapadnom dijelu Londona. Nisam nikome rekla gdje sam točno odsjela, mislim da je tako bolje. Htjela bi s Em razgovarati o svemu, i mami, i mom stanju. Još nitko ne zna za trudnoću, iako sam se zbližila sa mamom u posljednje vrijeme nisam baš spremna pričati joj o svemu. Mama je pristala na to da sačekamo još neko vrijeme da objavimo svima njen povratak.

Sastala sam se s mamom u kafiću u centru grada. Imam još punih pet minuta za razmisliti što ću joj reći, ili pak neću reći.

„Hej dušice, već si stigla."

„Gdje je Marta?" zagrlila sam ju i sjele smo van u baštu.

„Ostala je s Bobom, mojim dečkom, htjela sam da malo možemo same razgovarati"

„Iskreno, ne znam jesam li spremna s obzirom na tvoju odsutnost u moj životu, ali nemam s kim razgovarati o nekim svojim stvarima i htjela bi se povjeriti tebi, ako ti je to uredu."

Odlučila sam, ona je prošla kroz razna sranja i valjda će mi dati nekakav savjet.

„Hanna, je li se nešto dogodilo?" pitala je zabrinuto.

„Nije, a i je, ukratko, prekinula sam s Tonyjem prije šest tjedana i u posljednje vrijeme sam se jako loše osjećala i kada sam otišla na pregled saznala sam da sam trudna, pošla sam u Oxford u želji da razgovaram s Tonyjem i ispravim stvar, ali on je bio s drugom, ja sam se preselila u novi stan i nitko za ovo ne zna osim mene i tebe i ne znam što da radim."

„O Hanna, iako je ružna situacija, drago mi je zbog tebe."

„I meni je drago u jednu ruku, bit ću majka to je tako veliki dar, ali mama ja nisam spremna na sve to sama."

„Zašto ne razgovaraš s Tonyjem i saslušaš ga što on ima za reći."

„Ne mogu, čak ni s Abigal ne razgovaram da on ne bi saznao."

„Zašto si to radiš? Mučiš se bezveze."

„Još ću razmisliti ali neću učiniti ništa što bi nam obama moglo nauditi."

„Za bilo što ja sam uvijek tu, za to znaj, pokušat ću nadoknaditi svaki dio tvog života koji sam propustila, iako je to nemoguće, ja ću dati sve od sebe."

„Vjerujem da hoćeš."

Narednih par tjedana za mene bilo je jako čudno. Mučnine su se nastavljale. Morala sam izbjegavati predavanja jer nisam bila u stanju odlaziti na fakultet. Razgovarala sam s referadom i dekanima za zamrzavanje naredne godine dok rodim i sve riješim. Doktorica mi je rekla da će ova trudnoća za mene biti jako teška, jer blizanci nisu mala stvar i da se trudim što više ležati i mirovati kod kuće.

Abigal me zove već tjednima, čak mi je Emma rekla da je dolazila u stan po mene, ona joj je rekla da se ne osjećam dobro i da sam se ja preselila, ali da ona ne zna gdje.

Trbuh mi je pomalo počeo rasti i već nosim širu odjeću kako bi se što manje to primijetilo. Dobila sam i znatno na kilaži u tri i pol mjeseca. Sljedeći tjedan je Uskrs i znam da će Tony doći i pokušat ću što više izbjegavati njega i izlaske. Sve što bi mi sad trebalo je da ga susretnem. ne bi mu u oči mogla reći stvari koje želim da se dogode jer one nisu ono što osjećam.

Išla sam u kupovinu za novi stan i na putu do kase naletjela sam na Annu.

„O dušo, tako mi je drago da te vidim, jesi li dobro, je li sve uredu s tobom?"

Anna kao Anna, uvijek je bila brižna. Blago njenoj djeci s takvim roditeljima i obitelji.

Od kad me zna prihvatila me je kao svoje dijete.

„Pa ja sam dobro, malo sam bila bolesna neko vrijeme, ali sada sam uredu."

„Drago mi je to čuti, dolaziš li na uskršnji ručak? Bilo bi svima drago da te vide. Abi mi je rekla da si se preselila."

„Mislim da neću doći, žao mi je ali trenutno je takvo stanje. A preselila se jesam, sada živim sama i jako mi je lijepo."

„Je li sve uredu, znaš, bilo kakav problem se da riješiti ako si uporan."

„Oh, Anna, vi ste mi kao majka, ali žao mi je, postoje neke stvari koje jednostavno ne mogu reći vama ni nikom i voljela bi i sama da je drugačije. Nadam se da ćete se nauživati za Uskrs, želim da svih pozdravite, jako mi je žao što je ovako ispalo."

„Draga, kada budeš spremna sve ćeš riješiti, ja sam sigurna u to. Sjeti se da život nije stvoren da bi se od problema bježalo već da se problem riješi i za takvo nešto je potrebno dvoje. Tony je došao jučer, Hanna on je jako tužan i povrijeđen. Ne znam što je bilo između vas, ali vjeruj mi njemu je stalo. Voli te i to svim srcem, jednako kao i Abigal. Ti si jedna divna djevojka, razmisli o ovome što sam ti rekla."

„Žao je i meni zbog Abi, ali trenutno ona nije osoba za koju bi bilo dobro da je tu uz mene. Znate i sami koliko ju volim. A Tony, on je jedna posebna priča. Stvari koje sam vidjela ne potvrđuju riječi koje ste vi sada rekli, voljela bi više od svega da je to istina."

„Nadam se da ćete oboje shvatiti na vrijeme gdje ste pogriješili."

„Mislim da je kasno za to."

„Čuvaj se Hanna i moram ti priznati nekako si mi se promijenila. Nadam se nabolje. Sretan Uskrs."

Rekla je i zagrlila me pa poljubila. Nadam se više od svega da nije osjetila moj trudnički trbuh u tom zagrljaju jer nije da je baš neprimjetan.

Na putu do kuće sve o čemu sam razmišljala bile su Annine riječi. Ali još malo nek prođe ova trudnoća i nadam se da ću biti spremna razgovarati s Abigal i da tada neće biti kasno. 

Jedno malo kraće poglavlje, ali sljedeće će biti malo duže, a i zanimljivije, obećajem.