Obitelj Evans # 1 ✅

7. TONY

Ujutro kad sam otvorio oči, Nora je još uvijek bila u mome naručju. Prva stvar koju sam učinio kad sam se malo razbudio bila je da sam pogledao u mobitel kako bi provjerio poruke. Nadao sam se da je Hanna odgovorila.

Hanna: Uredu, ali zapamti to činim samo zbog Elenor.

Iako je i meni cilj usrećiti sestricu, bio sam jako sretan što ću provesti dan s Hannom. Ustao sam se, pokušavajući biti što nježniji kako ne bi probudio svoju princezu. Pogledao sam kroz prozor, vani je bijeli pokrivač prevladao ulicama Londona. Ne mogu vjerovati. Snijeg u Londonu nije bio već dugo.

"Princezo, probudi se, danas imam dva iznenađenja za tebe." lagano sam potapšao Noru po ramenu, kako bi se razbudila.

Oblačeći se i tražeći prikladnu odjeću za snijeg čuo sam grebanje na vratima. Spot. Taj dečko uvijek pogodi trenutak. Pustio sam ga unutra. Uletjeo je unutra kao strijela i skočio ravno na krevet. Počeo je lizati Noru duž cijelog lica.

"Mislim da i Spot zna da je vrijeme da se probudiš."

"Daj Spot, pusti me, Tony odmakni ga, gnječi me." znam da je glumila. Obožavala je kad to radi.

"Hej dečko, dođi ovamo, pusti Noru." podigao je pogled sa sad već poprilično vlažnog Norinog lica i došao do mene, "Dobar dečko."

"Iii, koje je to iznenađenje?"

„Hajde ustani pa ćeš saznati. „

„Ma daj Toni, hajde reci mi. Znaš koliko mrzim iznenađenja. „

„ Pogledaj kroz prozor za početak, a za drugo iznenađenje saznat ćeš popodne, vodim te negdje. „

Dok je ona ustala ja sam podignuo madrac s kreveta i potražio zimsku opremu. Kada sam podignuo madrac začula se buka, kao da je nešto palo. Pogledao sam malo bolje i ugledao sam nekakvu ogrlicu. Uopće nisam bio siguran kome pripada.

„A pada vanka snijeg, Tony molim te reci mi da ćemo ići na sanjkanje, molim te."

"Hoćemo princezo, hajde reci mami da te spremi, moramo se još spustiti na doručak."

Kad je ona izašla, uzeo sam ponovno ogrlicu u ruke i stao razmišljati kome pripada. Kada sam podignuo pogled na sliku poviše kreveta pronašao sam odgovor. Bila je to Hannina ogrlica, kako mi to ranije nije palo na pamet. Kako li je završila ovdje. Hanna je zadnji put u mojoj sobi bila prije nego što smo se uselili. Nemoguće da nitko do sad nije podizao madrac pa da ona nije mogla ispasti. Čudno. Izgleda da je Bog ovog puta odlučio da sreća bude na mojoj strani.

"Tony doručak je na stolu." vikala je Kayleigh iz blagovaonice.

Spustio sam se dolje, a za stolom su svi već bili spremni. Čekalo se samo da ja stignem.

"Mama, Nora i ja danas idemo na jedan izlet, s obzirom da cure nju jučer nisu povele."

"Tony kada se planiraš vratit kući, večeras kitimo bor, Badnjak je." na to sam skroz zaboravio. Još jedanaest dana i ja punim dvadeset i četiri godine. Službeno i starim.

"Vratit ćemo se do popodne samo se moram čut' s Hannom kad krećemo."

"Hannom?" javila se Abigal šokirano.

"Ovaj, da, idemo u njenu kuću pored jezera." rekao sam tiho da me Elenor ne može čuti.

"Pokušajte se vratiti prije mraka jer nećemo početi kititi bor bez vas." rekla je mama.

"Treba li vam pomoć oko čišćenja stola." upitao sam nadajući se da ne treba. Kad smo bili djeca, svatko od nas bi imao svoj dan u tjednu kada smo trebali čistiti stol i raditi druge poslove u kući. A počevši od najstarijeg svaki je tjedan netko od nas imao i slobodan dan. Od kako smo mi stariji otišli na studij, a tata je sve rjeđe tu, ta je ideja propala. Majka ne radi od kad smo se preselili. Tvrtka u kojoj je radila je ušla u stečaj, a ona je dobila otkaz. Sada svoje slobodno vrijeme iskoristi brinući se za vrt oko kuće, čisteći za curama i kuhajući u restoranu. Sve mogu podnijeti, ali konobarenje definitivno nije moj stil. Zato i jesam učio da mogu upisati ono što volim. Jednog bi dana volio biti plastični kirurg ili ginekolog. Takvi su poslovi dosta zanimljivi, a i omogućuju mi da jednog dana otvorim vlastitu ordinaciju.