7

19K 918 44
                                    

Kunem se Bogom da ću ubiti svog oca. Ubiću ga. Šutnem u njegov automobil i krenem ka svojoj kući.

Uđem u dnevnu sobu i zateknem moju majku, Rodžera i neku devojku. Ma nije valjda . . .

- Šta radiš u mojoj kući? Nisam li ti rekla da više ne dolaziš?

- Dušo, kuća pripada tvojoj majca a ja sam je kupio.

- Pa? Pripada mojoj majci – podsetim ga

- Dalia molim te smiri se – moja majka ustaje.

- Izbaci ga!

- Ne mogu, nemaju gde da odu. Ovo je Elena, Elena ovo je Dalia – moja majka nas upoznaje.

- Šta se to nas tiče? – ne želim da se upoznajem.

- I šta me briga za glupaču koju jebe moj otac!

- Dalia snizi ton! – Rodžer je ustao.

- Rodžere prestani, Dalia dođi – majka me izvodi iz sobe.

- Smiri se.

- Neću da se smirim. Šta će on ovde?

- Elenin otac mu je uzeo sve, klubove, kuću, stan, jahtu . . . ostao mu je samo automobil.

- Pa neka ide u hotel.

- Nema novac, već neko vreme je u kreditima i banka mu je zamrznula račune.

- Mama . . .

- Dalia! Devojka je uplašena i trudna. Šta da radim? Nemaju gde da odu.

- On i ja pod istim krovom nikad više.

- Otići će, Elenina majka će doći ovde da razgovaraju i pokušaće da reše situaciju.

- Kad on odlazi?

- To dete koje nosi ta devojka je tvoja krv, smiri se.

- U redu. Neka ostanu ovde, nadam se da ćete svi biti srećni zajedno pa i kada i tebi taj tajkun uzme kuću – okrenem se i krenem na sprat.

- Dalia! Dalia.

Sakupim osnovne stvari i siđem dole.

- Dalia – majka me zove ali se ne obazirem.

. . .

- Dalia – Majeson me gleda čudno.

- Treba mi tvoja prazna soba – uđem unutra i spustim torbu.

- Šta se dogodilo?

- Moja majka je u našu kuću primila mog oca i njegovu devojku.

- Opa.

- Da. Pa? Hoćeš li me primiti?

- Ne moraš ni da pitaš.

Bacim torbu i izdahnem.

- Danas definitivno nije tvoj dan.

- Nije. Imaš li piće?

- Naravno.

Mejson nam sipa piće i sednemo na njegov kauč.

- Ne mogu da verujem da i dalje ne želiš da se rešiš ovog smrdljivog kauča.

- Zar nemamo ovde lepe uspomene? Ti, ja, Rita, Luk, Deks . . . neshvaćeni umetnici i nekad klinci sa snovima. Ostvarili smo snove i ovaj kauč me podseća na to.

TajkunWhere stories live. Discover now