12

8.9K 551 3
                                    

Moji roditelji, ja i Lucifer smo prekinuli krstarenje i vratili se na vreme za sahranu mojih prijateljica. Ja sam bila gluva i nema za sve oko sebe. Lucifer i moj otac su telefonirali jer ja nisam imala snage ni za šta a tek kada sam videla slomljene roditelje mojih prijateljica... Umrla sam. Moja bol je bedna u odnosu na njihovu, oni su izgubili decu.

Bilo je toliko pitanja u mojoj glavi i želela sam odgovore tako da sam odmah otišla u policijsku stanicu. Detektiv Spajk mi je rekao da je u pitanju bila pljačka i da su najverovatnije to isti pljačkaši koji imaju iza sebe još nekoliko sličnih pljački, nasilnih. Nažalost policija ih lovi već neko vreme ali nije blizu njihovog hapšenja.

Izađem besno iz stanice i zaputim se kod Lucifera. Nešto me kljuca u mozak i moram da saznam odgovor. Jednostavno moram.

- Alegra? – Lucifer kreće ka meni.

- Pitaću te ovo samo jednom ali moraš da mi kažeš istinu.

On se mršti ali ja ne odustajem.

- Da li ti imaš nekakve veze sa ubistvom mojih prijateljica?

- Ne – odgovara mirno.

- Lucifere...

- Alegra nisam ubio tvoje prijateljice. Ja ne radim tako.

- Nego kako?

- To...

- Kako? – viknem.

- Dobijemo nalog, istražimo metu i eliminišemo je. Tvoje prijateljice nisu pretnja nikome – objasnio je.

- Osim toga, ubistvo tvojih prijateljica je bilo neplanirano, traljavo, isuviše nasilno. To nije moj stil.

Srušim se i padnem na kauč. Počnem da plačem kao malo dete. Da li ja to ludim?

Isuse napala sam ga...

- Hej – Lucifer me grli.

- Izvini ali ne znam... ne znam šta da radim. Eva i Linda su bile moja porodica. Moje sestre.

- Znam.

- Ne znaš! – viknem.

- Da li želiš da ih pronađem?

- Koga?

- Te pljačkaše.

- Možeš to da uradiš? – obrišem suze.

- Naravno.

- I... ovaj... da uradiš šta?

- Da ih likvidiram, predam policiji, šta god odlučiš.

- Takvi ljudi ne zaslužuju da žive – kažem zlobno.

- Ubistvo nije nešto sa čim ti možeš da se nosiš. To je nešto sa čime ćeš morati da živiš do kraja svog života.

- Koliko vidim tebi dobro ide – bila sam sarkastična.

- Ti nisi ja. Uveče, kad treba da zaspiš počinješ da razmišljaš i koliko god bilo dobrih razloga za nečiju smrt ti si na kraju uvek ubica.

Pogledam ga dobro i shvatim da vidim u njemu nešto što ne prepoznajem.

- Na ovom svetu postoji puno loših ljudi, za neke od njih znaš da su loši a za neke nikad ne bi pretpostavila šta su u stanju da urade. Dobri ljudi stradaju, često a loši samo kada se neko pobrine za to, zbog toga imamo policiju. Angažovaću se malo oko ovog slučaja ali ti nećeš postati poput mene.

Slaba tačkaWhere stories live. Discover now