Dvanaesto poglavlje

253 12 7
                                    

JUTRO - LORIS P.O.V.

Pospano otvorim oči zbog glupog alarma koji je počeo da zvoni. Krenem da ustanem, ali shvatim da sam u Leovom zagrljaju.
O Bože.. Ležala sam mu na grudima, dok je njegova ruka bila na mom struku. Moja noga je bila na Leu! Opsujem sebi u bradu, te pomerim nogu.

Nekako dohvatim telefon i napokon isljučim alarm.
Namestim se opet da spavam, jer mi se previše spavalo. A i bilo mi je udobno ovako u Leovom zagrljaju.
Taman da me uhvati san, Jebeno opet zazvoni alarm!
Iznervirano opsujem naglas dok uzimam telefon, gasim alarm i bacam ga u stranu.

"Dobro jutro." - Brecnem se na Leov previše muževan, hrapav jutarnji glas.

Jebeno ima predobar glas!

"Dobro jutro." - Uzvratim mu nasmejano.

"Izvini što sam te probudila, ali i onako idemo sad u školu.." -

Kažem dok ustajem sa kreveta.

"Kakva bre crna škola, jesi li ti normalna?" - Kaže pospano, te se okrene na stranu i zatvori oči.

"Leo, ustaj." -

Kažem, te odem do ormara i iz istog izvučem duboke i malo šire teksas farmerke kao i belu usku majicu.

Za to vreme Leo ustane iz kreveta i pospano protrlja oči.

Bacim stvari na krevet, te uđem u kupatilo da obavim higijenu. Počnem da perem zube, ali u tom trenutku Leo otvori vrata. Ljutito ga pogledam, te se on nasmeje.

"Mala, neko ti šalje milion poruka." - Kaže, dok gleda u moj telefon.

"Neki.. Tobias. Čekaj je l' to onaj ragbista?" - Kaže, te ja potvrdno mahnem glavom.

"On ti je dečko?" - Upita.

"To te ne zanima." - Kažem, te uzmem svoj telefon iz njegove ruke i bacim ga na krevet.

Skinem majicu i šorc u kojim sam spavala, te se obučem u odelo koje sa već spremila.

"Opa." - Kaže Leo koji je bio naslonjen na štok od vrata.

Zakolutam očima, te počnem da češljam kosu.

"Znaš, to ti nije bio pametan potez kada si se skinula."

"Ma daj, to je isto kao da si me video u kupaćem kostimu." -

Kažem smoreno, te se on glasno nasmeje.

"Idemo?" - Upita, te ja potvrdno mahnem glavom.

"Čekaj, nećeš valjda ići sa krvavom majicom u školu?" -

Kažem, te se setim incidenta od sinoć.

Prokleti pedofil.

"Ići ćemo do mog stana." - Kaže dok se obuva. Uzme ključeve od motora, te zajedno izađemo iz kuće.

Priđemo Leovom motoru, te mi on da kacigu.

"Znaš, mala, ti si prva devojka koja se vozila na mom motoru." -

Kaže uz mali smešak.

"Ma je l' da? Mora da sam posebna." - Kažem sarkastično, te stavim kacigu na glavu.

[•••]

Ubrzo se nađemo ispred, pretpostavljam, zgrade gde živi Leo.
Leo izgasi motor, te oboje siđemo sa istog.

"Hajde, požuri. Zakasnićemo." -

Kaže, te uđemo u zgradu. Liftom se popnemo do 4. sprata, te krenemo niz hodnik sve dok se ne zaustavimo do Leovog stana.
On otključa vrata, te uđemo. Pogledom počnem da razgledam, te se začudim što je sve uredno.

NedodirljiviWhere stories live. Discover now