part9

361 31 7
                                    

"Baš si nezainteresovana..Ja bih shvaki dan dreždala na prozoru da ih ugledam.Nekako,nemoguće mi je da ih nema na vidiku a žive baš ispred tebe"-govorila je ushićeno dok smo silazile niz stepenice u mojoj kući i uputile se ka vratima.Tačnije,ja sam krenula da je ispratim do vrata.

"Hajde ludo jedna,pusti sad to.Sigurna sam da ćemo ih jednom ugledati i verovatno se upoznati sa njima"-rekla sam kroz smeh,te smo se izgrlile i otvorila sam joj vrata te je izašla.

"O čemu to Lena priče,koga nema na vidiku?"-ubacila se moja majka koja je izlazila iz kuhinje.

"Ma pusti ti Lenu,nego daj mi te kolače"-uzela sam joj tanjir iz ruku i krenula da se penjem stepenicama do moje sobe.

"Baš mi je žao što nisu bili gotovi kad je Lena bila ovde"-dobacila je majka

"Nema veze,više za mene"-nasmejala sam se dok su mi usta bila puna čokoladnih kolačića koji su preko imali iscrtane Božićne motive.

"Nema veze,više za mene"-nasmejala sam se dok su mi usta bila puna čokoladnih kolačića koji su preko imali iscrtane Božićne motive

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Sutradan

Upravo sam se probudila iz popodnevne dremke i odmah uzela svoj laptop, stavila ga u krila i upalila ga.

Par minuta sam skolovala svojim blogom, čitala komentare i bila oduševljena koliko napreduje.

Setila sam se jučerašnjeg dogadjaja u Starbacks-u , te kada sam malo razmislila, odlučila sam da otvorim novu, praznu stranicu i počela da kucam po tastaturi.

Zdravo online dnevniče,i online prijatelji;

Juče sam odlučila da prošetam glavnom ulicom,koja je,za razliku od ostalih ulica dosta raskošnije okićena i dekorisana.Dobro,to i ima smisla.Uživala sam u u svoj toj euforiji pred praznike,i usput svratila do Starbucks-a po piće koje će me zagrejati.I pogodi šta?Desilo se da nisam imala novca i jedan dečko se ponudio da plati moje piće umesto mene.Bio je ljubazan i kulturan,ali je žurio,pa se naše ćaskanje svelo na svega par minuta.Trenutno razmišljam zašto o ovome pišem.Da li je ovo nešto zanimljivo i posebno što se desilo u mome životu.Možda jeste,a možda je moj život prilično dosadan pa i za najmanji dogadjaj smatram da ga trebam zabeležiti ovde i podeliti ga sa vama.I da,večeras se trebam naći sa njim..Po dogovoru.

"O bože,tačno.Toga sam se setila upravo sada dok sam kucala"-prestala sam sa kucanjem i pogledala koliko je sati.

"19:20 ,a mi se trebamo naći u 20h na trgu."‐brzo sam kliknula da objavim ovo što sam napisala i zatvorila laptop.

Brzinski sam nanela makeup,samo nešto osnovno,i odabrala šta ću da obučem.Već je bilo vreme da krenem,ako želim da ne kasnim.






Božićna pričaWhere stories live. Discover now