part11

351 32 6
                                    

Protrljao je ruke da bi ih zagrejao.

"Nećemo valjda da stojimo ovde,hladno je..Mogli smo da prošetamo"-dodade on ljubazno,a ja klimnuh glavom.

"Može,što da ne"-rekoh,a on je već odabrao pravac u kom ćemo hodati,te sam ga samo pratila.

"Nadam se da nemaš neke obaveze sada,tačnije da ih ja ne remetim"-upitao je i okrenuo glavu ka meni.

"Amm ne..nemam nikakve obaveze"-rekoh gledajući ispred sebe.Bilo me je stid da pogledam u njega,tačnije da okrenem glavu na tu stranu.

Verujem da su mi obrazi jako crveni,što od hladnoće što od stida.

Verujem da su mi obrazi jako crveni,što od hladnoće što od stida

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Prelepo je..."-posle kraće tišine dodao je.Nisam bila sigurna o čemu govori,te sam pogledala ka njemu.Gledao je gore.

"Da..Baš je čarobno,ali mislim da su se ove godine posebno potrudili"-sada je on pogledao ka meni.

"Stvarno?Ne znam,ovo mi je prva zima u ovom gradu"-dodao je.

"Nije odavde"-prodje mi kroz glavu.

"Zaista?Doputovao si od negde?Samo za Božić?"-upitala sam sa velikim interesovanjem.

"Ovaj ne..Preselio sam se tačnije.Živeo sam u Londonu,ali sam rodjen u Americi"-klimnula sam glavom.

Već je bio popriličan mrak iako su svuda bile Božićne lampice i svetla.A bilo je i poprilično hladno.Ruke su mi se smrzavale iako su mi bile u džepovima kaputa,a ni njemu,koliko mogu primetiti nije bilo ništa toplije.

Zimske šetnje su čarobne,ali nažalost ne mogu baš dugo trajati.

"Mislim da je vreme da ja krenem kući.."-rekoh veoma ljubaznim tonom.

"Hladno ti je?"-upita te prodje preko cele mene pogledom.

"Paa jeste..a i tebi je"-smelo sam rekla iako me je uvek stid da razgovaram sa momcima,pogotovo sa onima koje ne poznajem baš.

"Iskreno,smrzavam se"-oboje smo se nasmejali,a ja sam osetila da mi se lice zateže od hladnog vazduha.

"Okeej..Odoh ja sada"-rekla sam.

"Gde živiš..Mislim ako idemo donekle na istu stranu,možemo zajedno"-fino je rekao.

"Živim u ulici Neksvila,znaš,to je jedna ulica odavde"-čudno me je pogledao.

"Pa i ja živim tu"-dodade uz smeh.

"Čudno.Nikad pre te nisam videla.."

"Pa skoro sam se doselio..kupili smo novu kuću"-opušteno dodade.

"Ooh fak..On je verovatno jedan od dvojice misterioznih komšija koji žive PREKO PUTA MENE"-pomislih u sebi.





Božićna pričaWhere stories live. Discover now