Dinner 1/2

3.5K 210 17
                                    

23. Dio
Harry's P.O.V.

Živčan sam. I pogodite zašto? Jer već petnaest minuta pokušavam zavezati kravatu,ali ne uspijevam. I još ako se tomu nadoda Arianino pametovanje kako moram biti kulturan na večeri i da ju ne smijem osramotiti. E,baš sad u inat hoću! Skinut ću se gol pred svima. Nasmijem se na svoju budalastu ideju i nastavim s mukom vazati kravatu.

Ariana:"Što je smiješno?"

Čujem je negdje iza svojih leđa i ne trudim se okrenuti.

Harry:"Ma ništa."

Ariana:"Daj da ti pomognem."

Približi mi se i primjetim da je ona već spremna i mogu priznati da izgleda lijepo. Na sebi ima plavu haljinu koja joj doseže do koljena i bež štikle s visokom potpeticom.Svoju kosu je podigla u visoki rep dok je na usne nanijela ruž boje kože.

Harry:"Večeras izgledaš lijepo."

Ariana:"Hvala ti. I ti također."

Upijela mi je zavezati kravatu i zahvalio sam joj se jer se više ne moram mučiti. Ona je tako dobra prema meni i pomaže mi. Voli me,a ja sam tako hladan prema njoj. Ne znam...ne znam da li sam spreman da joj dam šansu,da ju pokušam voljeti jer moje srce je tvrdoglavo kao magare i voli jednu,a glava mi govori da mi se ta jedna osoba koju volim više nikad neće vratiti zbog onog što sam učinio. Možda ipak da pružim šansu Ariani? Hoću li joj moći uzvratiti ljubav? Ništa ne znam,ako ne pokušam...

Ariana:"Harry!"

Trgnem se iz misli kad me Ariana protrese i zadere.

Ariana:"Zamislio si se...o čemu razmišljaš?"

Harry:"Ma ništa bitno,nego hoće li mi mlada dama pružiti čast i biti moja pratilja večeras?"

Nasmijala se na moju rečenicu te me zagrlila. Uzvratio sam joj zagrljaj jer kako sam rekao želim ju pokušati zavoljeti. Nadam se da hoću,ali...u srcu uvijek će ostati urezana ona prava...ona prava koju sam uništio.

Ariana:"Što se događa s tobom? Gdje je nestao onaj ljuti,živčani Harry?"

Harry:"Odlučio sam okrenuti novi list i pokušati..."

Ariana:"Pokušati što?"

Ruke su joj bile oko mog vrata dok me gledala svojim smeđim očima. Stavio sam ruke na njene bokove i čini mi se da je ona u ovome uživala jer je nikad nisam dodirivao,grlio...

Harry:"Pokušati s tobom."

Čim sam to rekao ogroman osmijeh joj se našao na licu dok je skakala od sreće. Čini se da će naša veza imati smisla. Ili ipak ne?

Ariana:"Ne mogu vjerovati! Da li to stvarno misliš?"

Harry:"Pa da li izgledam kao da se šalim?"

Mislim da ne. Snažno me zagrlila i ja sam joj uzvratio zagrljaj. Ne znam zašto,ali srce me je boljelo i odmah kroz glavu mi je prošlo milijun pitanja. Da li je ovo što činim ispravno? Hoću li se pokajati?

Ariana:"Ne znaš koliko sam sretna. Ovo nisam mogla ni pomisliti da će se dogoditi sada i bum!!! Kao da je sve san."

Harry:"Pa kao što vidiš nije san."

Opet sam bezobrazan. Moram vratiti ono staro razmišljanje natrag,a možda se varam u vezi s ovim,a možda i ne. Mona me više nikad neće pogledati,a tek da mi se vrati. Znate ovo boli.Boli što moraš lagati srce i početi voljeti osobu zbog toga što jednostavno nečim morate ostraniti ovu bol sa srca,ali mislim d mi to neće uspijeti. Ne znam da li ću bol moći izbaciti iz sebe zajedno sa Monom.

Ariana:"Hvala Bogu da nije san,a i bilo je vrijeme da napokon uradiš nešto dobro za oboje."

Nisam joj ništa na to odgovorio je nisam sigurna koliko je ovo dobro za oboje. Možda da za nju,ali za sebe još nisam siguran.

Harry:"Zar nisi rekla da je večera u 20:00? Pa imamo još dvadeset minuta!"

Ariana:"No,hajde. Krenimo!"

Uzela me za ruku i nije skidala osmijeh sa lica. Barem je netko sretan,ali moram i ja pokušati okrenuti svoj život na bolje kako bih i ja bio sretan.
Izašli smo iz mog stana i ubrzo smo se spustili na parking gdje sam ugledao svog Range Rovera.

Ariana:"Žao mi je što te moram tjerati da ideš na ovu svečanu zabavu i večeru,ali znaš koliko ja to volim i koliko mom ocu znači što ću doći."

Harry:"Ne trebaš se zamarati time. Gospodin Grade će biti sretan što sam došao zajedno s tobom."

Otvorio sam joj vrata od auta i ubrzo sam se i ja našao u autu. Polako smo vozili do kuće u kojoj se održava zabava.

Ariana:" Nadam se da ćemo se dobro zabaviti."

Harry:"Mislim da će gospodin Grade to dobro odraditi i da ćemo se svi dobro zabaviti."

Ariana:"Znaš da ga ne moraš oslovljavati s gospodin,možeš ga zvati Justin."

Samo sam klimnuo glavom jer nemam volje za razgovor. Ne mogu. Ne mogu biti sretan. Danas nije moj dan,možda sutra budem sretan,al danas definitivno ne.

Ubrzo smo se našli ispred kuće u kojoj se održavala zabava. Dosta ljudi je bilo vani i koliko vidim zabavljaju se.Vani su se nalazili i šankovj,stolovi,hrana,konobari...

Ariana:"Čudno je jer nema pozivnica i može doći tko god želi."

Harry:"Meni to zvuči super."

Izašli smo iz auta i ubrzo smo se našli u dvorištu. Svoju ruku je stavila pod moju ruku i polako smo se kretali prema ulazu. Čim smo ušli mogli smo čuti smijeh,razne glasove,laganu glazbu...

Ariana:"Ne vidim nigdje tatu,a ti?"

Harry:"Ne vidim ga i ovdje mi je prevelika gužva. Možemo li izaći vani?"

Ariana:"Ja ću ovdje ostati i potražiti oca. Ti možeš izaći ako želiš."

Samo sam klimnuo glavom te sam se okrenuo i izašao van. Stao sam pokraj bijelog stola za kojim se nalazio konobar koji je posluživao pića. Uzao sam čašu šampanjca i malo sam razgledao dvorište. Čini se da će mi ipak biti dosadno.
Pratim pogledom crno auto koje se polako zaustavljalo ispred.
Kada se zaustavilo iz njega je izašao mladić duže kose koji mi je izgledao poznato. Pa ček znam ovog dečka. Ashton! Pa otkud njega ovdje? Da li je pravo vrijeme da ga pitam za Monu? Da napokon saznam što se događa s njom,da li je dobro i da li se oporavila?
Gledam ga kako prolazi s druge strane auta i otvara vrata na mjestu suvozača.

U tom trenu zrak iz pluća mi je bio kao isisan kad sam ugledao djevojku koja je izašla iz auta.

----------------------------------------------
Vote & comment
Znam da je kratkooo,ali ovo je samo jedan dio od nastavka ako razumijete.

Volim vas ☺☺☺❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤

Double backWhere stories live. Discover now