Double back

Mine

61. Dio (woaah!)

Harry's P.O.V.

Pri izlasku iz zračne luke uhvatim Monu za ruku kako bi ju barem malo opustio. Napeta je i znam da joj se milijun stvari mota po glavi i ne znam kako da joj pomognem. Možda ovim odmorom zaboravi na Ryanovu knjigu,ne znam. Nadam se. Dok smo putovali nisam joj mogao zabraniti da ju čita jer joj je to jedina uspomena na pokojnog Ryana. Istina i ja sam bacio pogled na knjigu i pročitao sam par rečenica dok je spavala. Taj jedan dio mi je ostao u glavi i dosta me je dojmio.

Ne,njoj nije bila važna ljepota i fizički izgled. Ono što joj je bilo važno je dobrota i ljepota duše čovjeka. Voljela je kada bi joj govorio slatke rečenice i tada bi izvila svoje usne u ogroman osmijeh. Volio sam je. Iskreno,volim ju i dalje iako nismo u istim svijetovima.

Ryan je bio dobar čovjek i žao mi jer sam se prepirao s njim. Nisam mogao podnijeti da se ona onako smije kad je s njim. Vidio sam kako ga ljubi i vidio sam da bi me mogla tako lako zaboraviti dok je s njim i to je rasplamsalo veliku vatru u meni. Morao sam ju vratiti jer bez nje ja sam nitko i ništa.

Monica:"Harry? Zamislio si se. Muči te nešto?"

Odmahnem glavom te podignem naše isprepletene prste i poljubim joj ruku. I dalje je napeta. Pročitala je puno toga o njihovim trenutcima i naravno sva ta prošlost joj se vratila. Svi oni trenutci koje je provela s njim lagano su joj se vratili u glavu i sada je uništavaju iznutra.

Harry:"Idemo uhvatiti neki taksi pa idemo u naš apartman."

Monica:"Ovdje je predivno."

Klimnem glavom i mahnem taksiju da stane. Kada se zaustavi ubacim naše stvari u prtljažnik i uđem u auto.

Monica:"Da li je sve uredu?"

Harry:"Da li si ti uredu? Ako si ti i ja sam."

Monica:"Uredu sam."

Spojim naše usne u poljubac i na trenutak se opustim. Sad sam i ja napet jer ne znam što da uradim. Inače razgovaram i riješim to,ali mislim da razgovor s njom nije najbolja opcija jer ću spomenuti Ryana i opet je navesti na razmišljanje koje će je ubiti.

Nakon nekoliko minuta dođemo do kućice na obali i ostanem oduševljen kad ju pogledam. Mama je imala pravo. Ovo mjesto je predivno.

Harry:"Izvolite."

Dadnem taksisti novac za vožnju i on mi se zahvali i izađemo iz taksija. Uzmem naše stvari i taksista ode.

Pogled zaustavim na Monici koja izgleda predivno. Vjetar joj se igra s kosom i raznosi je po njenom blijedom licu koje krase te punašne,crvene usne izvijene u ogroman osmijeh.

Monica:"Ono je naša kolibica?"

Harry:"Da. Idemo da vidimo kako izgleda iznutra jer je izvana predivna."

Stanem na mekani pijesak i jedva povlačim naše kofere. Monica mi pomogne i ja joj se zahvalim. Možda se i ovo popravi. Mislim na ovu zategnutu situaciju između nas.

Popnemo se uz bijele stepenice i brzo izvadim ključ te otključam vrata od kolibe.

Monica:"Prekrasna je."

Kada uđemo ostanem bez daha.
Sve je u bijeloj boji i ponegdje se nađe malo plave boje s cvijetastim uzorkom. Po zidovima su morske školjke i zvijezde i sve je predivno. Prostorija miriše na more i sve to upotpunjuje ugođaj.

Harry:"Jesi li za da se idemo odmah kupati?"

Monica:"A da prvo raspremimo stvari?"

Odmahnem glavom i uhvatim je oko struka i dignem ju u zrak. Ona vrisne i nakon toga se glasno nasmije. Falio mi je njezin smijeh.