Double back

Got me lookin' so crazy

56. Dio

Harry's P.O.V.

Provučem se kroz ogradu I naslonim se uz jedan kameni zid. Osjećam se kao James Bond. Spustim glavu I pogledam vrata od kuće. Nadam se da me nitko nije vidio.

Sinoć nisam mogao spavati dok znam da me ona voli. Ne znam što točno radim,ali kad mi je mama rekla da me Monica voli morao sam je potražiti. Naravno,želja za pićem I dalje stoji,ali...prvo ona.

Začujem zviždanje I zatvaranje vrata te se što više sakrijem iza zida kako me nebi uhvatili. Nadam se da ovo nije onaj usrani Rayn. Mrzim ga. I odvratan je.

Ali ne...nije on. Već ona. Imam sreće.

Monica:"Idemo kupaviti čokoladu. Znaš mama je jako gladna,ali pssst...nemoj to reći Ryanu."

Nasmijem se tiho kad ju ugledam kako razgovara sa svojim trbuhom. Taj prokleti gad ima sreću što je dijete njegovo I što ima ovako divnu osobu pokraj sebe. Da sam bar I ja to znao cijeniti. Sada bi ovo dijete koje nosi bilo moje.

Dok otključava vrata od automobila ja se prišuljem iz njezinih leđa te ju uhvatim oko struka.

Monica:"Molim vas nemojte mene. Trudna sam! Novac imate u kući!"

Nasmijem se tiho te se primaknem njezinom uhu.

Harry:"Ja sam."

Ona se brzo okrene I pogleda me svojim očima koje su pune straha. Znam kako je plašljiva I svašta joj je prolazilo kroz glavu kad sam ju obgrlio oko struka.

Monica:"Harry? Dobro jesi li ti normalan?! Preplašio si me."

Nagne se na auto te zatvori oči I nervozno otpuhne. Predivna je sa ovim trbuhom I siguran sam da će biti još bolja majka.

Harry:"Ideš po čokoladu?"

Nasmijem se I približim joj se tako da nam se trbusi dodirnu. Dobro to nije teško jer je njezin trbuh ogroman.

Monica:"Da,ali molim te nemoj me nikom odati."

Uhvatim je za obraze te svoje lice približim njezinom. Mogu osjetiti njezin vreli dah na svojim usnama I to mi poveća želju za poljupcem.

Harry:"Šššš...tiho."

Rukama dodirenm tu divnu smeđu kosu I primaknem je nosu te ju pomirišem. Osjetim vaniliju I sjetim se kako sam joj mirisao kosu dok je spavala pokraj mene. Tada sam ju grlio I ljubio,a ona je samo mirno spavala I izgledala poput anđela.

Harry:"Vanilija još uvijek."

Monica:"Uvijek I zauvijek."

Spustim ruku oko njezinog struka te ju privučem još bliže sebi. Nedostajala mi je. Toliko da ne mogu opisati. Devet mjeseci je bilo predugo. Izgledalo je poput devet dugih godina.

Monica:"Harry...nemoj to uraditi što god si mislio."

Harry:"Zašto potiskuješ osjećaje između nas dvoje?"

Pogleda me čudno I tada spusti pogled. Ova situacija me dovodi do ludila. Mi smo stvoreni jedno za drugo I trebamo biti zajedno. Ja sam joj spreman I oprostiti jer ne mogu bez nje. Ona je moja. I uvijek će biti moja.

Monica:"Kakve osjećaje Harry? Mi nismo ono što smo nekada bili."

Harry:"Možemo biti još više od onoga Monica. Samo ako ti to dopustiš."

Uspije se izvući iz mog zagrljaja te se odmakne od mene. Zašto ovo radi kad znam da me voli?

Monica:"Harry...idi dok nisu nastali problemi. Ryan je tu I..."