Until I die ► z.m.

//Chapter nine- Party

 hello. ovdje katarina iz budućnosti (lol) :'D 

prije nego počneš čitati, treba ti biti jasno da je ova priča započeta 2013., kad je meni bilo tek 12 godina. nisam znala sva pravopisna pravila, a također sam i pisala mnogo lošije nego sad, kad mi je 14. zato mi je bitno da shvatiš da se priča poboljšava što dublje ideš. što dalje čitaš, bolje je napisano, više je opisa, radnja je sporija, jednostavno: moje je pisanje kvalitetnije. 

zato, dragi čitatelju, molim te da ne sudiš knjigu po ovome što ćeš pročitati ovdje, sada i nadalje, do nekih dvadesetak nastavaka. s vremenom je knjiga sve bolja. svi zaslužuju priliku, zar ne? :)

Prolazila sam između znojnih tijela koja su plesala. Odakle Gemma poznaje ovoliko ljudi? Nisam bila sigurna koga tražim, bilo mi je bitno samo da nađem nekoga koga poznajem. Osjetila sam nečiju ruku na mojemu zapešću. Okrenula sam se i ugledala nekog dečka.

„Idemo plesati.",naredio mi je povlačeći me prema sebi. Što si on umišlja? Nema šanse da plešem s njim.

„Ne, hvala.",rekla sam nasmješivši se iako sam ga već u svojim mislim nokautirala do Marsa i natrag.

„Nisam te pitao želiš li, nego sam ti rekao da idemo plesati.",rekao je ovaj put ljutito. E, pa ne može!

„Gle, ne želim probleme. Ne želim plesati s tobom, ok? Zato se bolje makni prije nego-"

„Prije nego što, ljepotice?",prekinuo me u pola rečenice. Upozorila sam ga. Sad je dosta. Odgurnula sam ga s pola svoje anđeoske snage. Da sam koristila cijelu snagu vjerojatno bi proletio ravno kroz zid. Ovako je samo pao među gužvu. Podigao je ruke kao da se predaje i otišao se upucavati nekoj drugoj curi. Kreten. Par ljudi me pogledalo, no nisam marila.

Krenula sam ponovno tražiti nekoga. I od svih ljudi, morala sam naići na njega. Louis je stajao sa strane uzimajući piće. Ugledao me i mahnuo mi. Bilo mi je neugodno nakon što sam ga 'otpilila' prije dva dana. Nisam htjela stajati kao idiot sama nasred dnevnog boravka koji je sada bio plesni podij, pa sam prišla Louisu. Iako ga nisam mogla čuti od glasne glazbe, vidjela sam da je usnama oblikovao 'Hej'. Kimnula sam glavom pozdravljajući ga. Izgledao je, kao i obično, odlično. U ruci je držao plastičnu čašu s nečim crvenim unutra. Pretpostavljam da je to bio punč. Nijedno od nas nije znalo što reći. Istina, nije da smo mogli razgovarati pored trešteće glazbe, no svejedno smo oboje stajali tamo ne radeći ništa. Bilo je čudno i neugodno. On je odlučio pokrenuti razgovor.

„Zabavljaš li se?",svom snagom mi se izderao na uho, a ja sam ga još uvijek, čak i pored poboljšanih anđeoskih osjetila, jedva čula. Kimnula sam glavom. Nisam se baš najbolje zabavljala, ali party je tek počeo. Do nas su došli Kate, Mike i Zayn. Zayn je opet bio sav u crnom. Imao je majicu kratkih rukava koja je otkrivala njegove brojne tetovaže. Nasmijala sam se samoj sebi jer sam prvog od njih odmjerila Zayna. Zapravo, nisam se ni mučila gledati što Mike i Kate nose. Zayn je nekako bio zanimljiva osoba za proučavati, jer sam imala osjećaj da skriva nešto. No, koliko god bih ga gledala i proučavala kako se ponaša, on je još uvijek ostajao zatvorena knjiga i ništa nije odavao. Moram prestati filozofirati. Ovo je party, trebam se zabaviti. Kate je došla do mene gibajući se u ritmu glazbe.

„Heej, ljepotice",počela se cerekati. Vjerojatno je pila nešto. Nasmijala sam joj se i uštipnula ju za obraz.