Until I die ► z.m.

//Chapter thirty- Lost in my mind

U PROŠLOME NASTAVKU:

„Tako je, draga.“,rekla je. „I nikoga nećeš slušati osim mene, je li tako?“ Kimnula sam glavom. „Bravo. Vidiš kako si pametna. A sada, uzet ćeš mobitel i uključiti snimanje. Uzet ćeš onaj veliki, oštri nož i polako ćeš rezati dijelić i dijelić svoje ruke dok te ja snimam. Kasnije ćemo to pokazati Zaynu, u redu?“ Ponovno sam kimnula glavom. Napravit ću što god mi ona kaže. Ne bojim se ni najmanje. Ona zna što je najbolje za mene i vjerujem joj.

U trenutku kada su moje oči prekinule kontakt s Hannahinima, zavrtilo mi se. Cijela soba se smračila.

*

Otvorila sam oči i preda mnom su se ukazale dvije mutne figure. Čula sam prigušene glasove. Što se dogodilo? Pretraživala sam svoje misli i sjećanja kako bih saznala što se dogodilo, no nije bilo ničega. Zadnje čega se sjećam je da sam rekla Hannah da Zayn i ja nismo prekinuli. Od toga nadalje, nisam se sjećala ničega. Prazno.

„Je li se probudila?“, začula sam nečiji zabrinuti glas. Malo po malo, vid mi se izoštravao i uskoro sam mogla sve jasno vidjeti. Ležala sam na kauču u mojoj kući. Ispred mene stajale su Hannah i Gemma zabrinutih izraza lica.

„Amy, budna si! Jesi li dobro?“, upitala me Gemma. Nisam osjećala nikakvu bol; osjećala sam se potpuno normalno. Ali što se dogodilo? Zar sam spavala? Onesvijestila se? Zašto se ne mogu sjetiti?

„Dobro sam. Što se dogodilo?“, upitala sam ih zbunjeno.

„Pile smo cappuchino i razgovarale u tvojoj kuhinji. Digla si se od stola i samo si se odjednom onesvijestila. Valjda ti se zavrtjelo.“, rekla je Hannah. Usnama sam oblikovala jedva čujno 'oh'. Iako bih se sada trebala sjećati toga događaja, nisam. Od onda kada sam rekla ono Hannah, sve je bilo prazno. Polako sam se uspravila na kauču.

„Koliko sam dugo bila bez svijesti?“, upitala sam ih.

„Čim si pala, odmah sam nazvala Gemmu. Otprilike pet minuta.“, rekla je Hannah.

„Jesi li se ranije danas osjećala čudno? Je li te možda boljela glava ili si nedavno bila bolesna?“, upitala me Gemma. Jedino što sam osjećala čudno bila je beskrajna ljubomora, ali osim toga ništa.

„Ne. Bila sam sasvim u redu. I sada se osjećam dobro.“, rekla sam.

„Možda ti je jednostavno pao imunitet, Ams. I meni se zna dogoditi da mi se samo tako zavrti. Mislim da se ne moramo ništa pretjerano brinuti. Svatko se barem dva puta onesvijesti u životu.“, rekla je Hannah. Imala je pravo. Kod palih anđela je to bila rijeđa pojava, ali u zadnje vrijeme sam iskusila toliko šokova i strahova, pa je možda to sve utjecalo na mene, imunitet mi je pao i jednostavno mi se zavrtilo i onesvijestila sam se. Nemam se zbog čega brinuti, rekla sam samoj sebi.

„U pravu si. Događa se.“, rekla sam. Hannah je kimnula glavom.

Gemma, brižna kakva jest, nagovarala me da ostane brinuti se o meni, ali sam ju uvjeravala da to nije potrebno. Inzistirala je, ali sam joj rekla da mi samo treba odmora, iako mi ustvari i nije to trebalo pošto sam bila sasvim u redu. Na kraju je popustila i uskoro su me Hannah i ona napustile. Gemma je stvarno draga, ali ponekad malo pretjera što se tiče brige o nekome.

Nakon što sam ostala sama, neko vrijeme sam provela na facebooku dopisujući se s Kate i opuštajući se. Nakon dva sata, zazvonio mi je mobitel. Poziv je bio od Nialla. Pritisnula sam zelenu tipku i javila se.

„Hej, Ni.“, pozdravila sam ga.

„Kako si, Amy?“, upitao me očito zbog onoga što sam proživjela jučer.