Until I die ► z.m.

//Chapter twenty-three- Kisses & Hannah's death

-ZAYN'S MALIK'S P.O.V.-

 

Pogledao sam ju u oči. Njena plava, mokra kosa koja je sada više vukla na smeđu boju bila je prebačena preko njenog lijevog ramena. Povukla je ruku i pogledala prema dolje. Nasmiješio sam se, iako me nije gledala. Bila je tako slatka. Ne znam zašto mi je milovala lice, ali to me ohrabrilo. Želio sam ju poljubiti. Mislim da ponovno počinjem osjećati ono što sam osjećao prema Kate, samo što je ovaj put to nekako bilo. . .jače. Sviđala mi se, priznajem. Kome i nebi? Bila je savršena. Volio sam njenu osobnost. Nije bila opterećena šminkom i frizurama. Najviše je nosila svoje bijele, niske conversice. Bila je tako jednostavna. Imala je sve što bi prava cura trebala imati: bila je pametna, iskrena, zabavna, luda, znala je točno što reći u koje vrijeme, znala je kako izazvati osmijeh na moje lice svaki put kada bismo bili zajedno. Njezin osmijeh bio je zarazan. Unatoč svemu što je proživjela u svojih 18 godina života, još uvijek ide dalje s osmijehom na licu. Da je netko drugi na njenomu mjestu sada bi bio namrgođen, ogorčen i depresivan. No, ona nije kao drugi. Imala je taj neki duh koji nitko i ništa nije mogao slomiti. Nije se sramila svojih emocija, plakala je preda mnom već nekoliko puta. Možda bi se nekome na prvi pogled činila sramežljiva, ali ona je bila kao cvijet ujutro- bila je zatvorena i na prvi pogled bi se činila tajnovito, no kada bi sunce svanulo otvorila bi se i svi bi vidjeli njenu unutarnju ljepotu i zaraznu energiju. Ona nije jedna od onih ljudi koji će samo prijeći preko toga kada ih netko omalovažava ili zafrkava, ona će uvijek stati u svoju obranu i zauzeti se za sebe.

 I, plus sve te njezine odlične osobine, prezgodna je. Ima dugu, plavu, kovrčavu kosu koja mi se najviše sviđa kada nemarno pada niz njena ramena. Obožavam njene velike, plave oči. Srednje je visine. Ima obline koje bi trebala imati svaka cura. Jednom riječju, ona je sve što sam mogao i što bih mogao poželjeti.

Stvar je bila u tome što joj se sviđa Louis. Ponekad mislim da joj se sviđam ja, ali promijenim mišljenje. Takva je prema meni iz par razloga. Prvo, ja sam njena karta do anđeoskog svijeta. Drugo, spasio sam joj život, pa je vjerojatno zahvalna. Kad bih barem ja bio na Louisovom mjestu. Kad bih joj se barem ja sviđao. Ljubomoran sam i kad ga gleda. Želim da bude moja, ali to je nemoguće. Ne mogu ju forsirati da se zaljubi u mene.

Isprva mi je bila bitna jer sam znao da mi treba kako bih se mogao vratiti u naš svijet. Ali, s vremenom, promijenio sam mišljenje. Znao sam da onaj dan kada sam joj pokazao gdje crtam grafite više ništa nije bilo isto. Padao sam za njom. Još uvijek padam. Hoću li se ikada zaustaviti?

Vratimo se mi tome da sam ju htio poljubiti. O, da. Sramežljivo je gledala u svoje ruke, vjerojatno zato jer je nesvjesno svojom nježnom rukom prolazila mojim licem. Srce mi je nabijalo kao da će mi iskočiti iz prsa.

Poljubi ju.-progovorila je ona hrabrija strana mene. Mogu ja to. Stani. Što ako mi ne uzvrati poljubac?

Hoće. Ti si Zayn Malik.

 Ali ne sviđam joj se! Neće mi uzvratiti poljubac, ja ću ispasti idiot i sve će među nama biti neugodno, a moramo se ponašati kao pravi par dok nas Čuvari gledaju. Ne želim riskirati. Ali, što ako joj se ipak sviđam?

Samo je jedan način da saznaš, Zayn. Hajde.

Ne mogu.

Hoćeš, možeš i smiješ!

Ukipio sam se. Oduvijek sam imao to neko samopouzdanje i nikada mi nije bio problem pozvati djevojku van ili ju poljubiti. Ali, ponavljam, ona nije kao druge. Zbog nje se osjećam slabo i snažno u isto vrijeme. Osjećam se kao da će mi glava eksplodirati.

Sad ili nikad. . .

Još uvijek je gledala dolje. Približio sam joj se i brzo joj utisnuo malen poljubac u obraz. K vragu! Htio sam ju poljubiti u usta, ali u zadnji trenutak moja glava poletjela je prema njenom obrazu. Pa, i to je nešto, zar ne?