Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

Uvod

Stajala sam u redu u banci da platim račune, ljeto je, početak juna, i poprilično je vruće. Moje živce je izvlačila starija gospođa koja se već pola sata prepire sa šalterkom koja uporno otpuhuje i objašnjava joj nešto moje kao i strpljenje većine ljudi bilo je na granici. Već u narednom trenutku u banku su utrčali 7-8 maskiranih osoba, po građi tjela shvatila sam da su muškarci. Ljudi su se uskomešali i počeli paničiti
"Civili u stranu ovo je pljačka!", rekao je jedan od njih, svi su otrčali u jedan ćošak panika, strah i nemir, ovo sam već proživljavala, blijede slike moga tmurnog ranog djetinjstva u trenu mi prođoše kroz glavu. Odjednom bankom se prolomi plač djeteta refleksivno sam se okrenula prema zvuku plača, tamo je stajao maleni plavokosi dječak od nekih 3-4 godine, prema njemu je krenuo jedan od onih maskiranih muškaraca
" Tišina malac!" grubo je rekao na što se mali trznuo i krenuo još jače plakati. Tu sam se umješala ja
"Hej ti, on je samo dijete nemožeš tako sa njim", otresito sam odgovorila te prišla malcu i krenula ga smirivati
" Ššš, ti si veliki dečko a veliku dječaci ne plaču", on je nakratko zastao pogledao u mene krupnim plavim očima koje su se krile iza bujnih trepavica "nego reci mi gdje ti je mama", i dalje je samo gledao u mene a potom tiho odgovorio " ma-ma je otišla u prodavnicu jer sam rekao da sam ogladnio" , rekao je plačljivim glaso "smiri se, sve će biti uredu, mama će uskoro doći" rekla sam i pomilovala ga po kosici
"Nemoj biti tako sigurna" jedna od onih gromada se oglasila
"Slušaj me sada dobro, ovaj ovdje malac ima tek 3 do 4 godine, tako da si me mogao parem podržati ili začepoti tu svoju gubicu" prosiktala sam bjesno kroz zube "drska si, s obzirom da je tvoj život u mojim rukama"
"Moj život je u Božijim rukama", jednako drsko sam odgovorila ova prepirka bi vjerovatno otišla u nedogled da se bankom nije prolomio vrisak. Okrenula sam se u pravcu sa kojeg je dopirao vrisak, tamo na podu polumrtva ležala je žena plave kose rasute po podu, njena prsa su bila krvava, pištolj sa prigušivačem je odraduo posao. Maleni plavušan je potrčao prema ženi anđeoskog lica sa krupnim plavim očima a ja za njim
"Mama, mama jedi li dobro", plakao je i gledao u njeno blijedo lice, sjela sam kraj dječaka a žena je skrenula pogled na mene
"Čuvaj...mi...ga..molim...te, voli...te...mama." potom je sklopila svoje oči, dječak he pošao još više plakati a ni meni suze nisu manjkale
"Mama, probudi se, mama...gladan sam" plačući je rekao svakom novom rječju u meni se sve kidalo, vratila sam se u djetinjstvo onda kad sam ja ovako ležala kraj leša svoje majke, plačući i moleći da mi se vrati da se još jednom poigram sa njenom nemirnom kosom nalik na moju, ali nije majka je i dalje ležala u lokvi krvi. I meni je tada spasila samo milost dobrih ljudi, zagrlila sam malenog dječaka
"Jebemu Mariane ne ubijamo civile to što si novi ne opravdava tvoj postupak", rekla je jedna od onih gromada, skrenula sam pogled prema njemu i susrela se sa sivkastim očima i odmah skrenula pogled
"Zašto se mama ne budi?" upitao je i izazvao dodatnu navalu suza kod mene
"Tvoja mama sada je anđeo, ona je na nebu" tiho sam odgovorila
"Ja neću mamu anđela ja hoću, svoju mamu sada", plačuću je govorio, a ja ja nisam mogla ništa da uradim, osjećala sam se bespomoćno a to mi je uvijek bilo najmrže
"Imaš li oca?" upotala sam ga, odmahnuo je glavom
"A baku, deku, tetku..bilo koga" ponovo sam dobila negativan odgovor
"Pa mališa sada smo samo ja i ti zajedno, hoćeš li da ti budem teta?",
" može" kratko je odgovorio, jednostavno nisam mogla da ga strpam u sirotište, jedan razlog je bio taj što mj ga je njegova majka ostavila u amanet, a drugi je bio taj što ni ja danas ne bih bila gdje jesam danas da nije bilo dobrih ljudi koji su mene usvojili i pružali mi bezuvjetnu ljubav. U džepu sam napipala nešto, mobitel, nisu obratili pažnju na mene kada su ih uzimali od drugih. Moram iskoristiti ovaj trenutak, pomislila sam.
"Moram do toaleta" brzo sam smislila laž ništa svi su se oglušili
"Rekoh motam do toaleta!" glasnije sam ponovila
"Andreja, idi sa njom a vas petorica zamnom", rekao je ona gromada sa sivim očima, i krenuli smo prema toaletu
"Ako nešto pokušaš mrtva si" rekao mi je kad smo stigli ispred toaleta"
"Toliko o neubijanju civila" sarkastično dobacim na šta on zakoluta očima, čim uđem u toalet ukuckam broj policije. Kad sam ih dobila objasnila sam im situaciju i rekla gdje se nalazimo, rekli su da će doći za 10-ak minuta. Vratila sam se u grupu i uzela onog mališana u krila
"Ubrzo ćemo biti spaseni", šapnem mu na uho ne bi li izvukla barem malenu dozu radosti
"Drago mi je", odgovorio je. I stvarno ubrzo su se začule policijske svirene, polivija je opkolila zgradu i ušla unutra. Potom je krenula paljba sa strane bande, do mene je došao jedan od njih
"Gotova si" rekao mi je na uho.
"Jedan život po cijenu ostalih, ponuda prihvaćena" odgovorila sam mu dok sam pogledom tražila malenog dječaka, stajao je sklupčan u ćošku sa rukama preko ušiju.
"Posljrdnja želja" šapnuo mi je na uho
"Spasi ga" , potom crnilo i tama.

**
Evo ga prvi dio treće priče na mone profilu, 913 riječi, idući dijelovi će biti duži, potruditi ću se da izlazi što redovnije. Nadam se da će te uživati čitajući priču "Njegova svijetla strana". Usput hvala na podršci mojoj luckastoj ljubavi blaxksheep i pogledajte njenu priču 'Zoella'.😘😍😘