Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

15. dio

Mjesec dana kasnije

Ajšegul POV

Poslije vjenčanja nam je išlo glatko, izgledali smo kao prava mala porodica. Na trenutke bih se i sama zapitala da li je ovo sve san, da li je mala čičkava djevojčica napokon pronašla svoju sreću. I sa Denisom je predivno jednostavno čovjek ne može zamisliti bolji život od onoga kada smo sa voljenom osobom.
I bilo bi sve savršeno da se zadnjih dana Denis nije krenuo udaljavati od mene, postao je tajanstven, čudan i misteriozan. Iako uvijek se smješka i govori da je sve uredu ja jednostavno znam da nije. Danas idemo u šoping sa Mateom i Ninom nadam se da će se otvoriti jer koliko god on bio jak tu sam ja  da sve dijelimo. Moje misli je prekinuo dječiji glasić malog Mateo i Nine.
"Mamaaaaaa, reci Mateu neda mi iglacku", Nina je ljutito gledala i da na njihova rječkanja smo se nekako svi navikli
"Mateo koju igračku si joj uzeo?", upitala sam
"Nisam nijedno nego se ona hoće da igra mojim pištoljem a ja joj kažem da to nije za djevojcice", Nina samo prekrsti ruke, i ljutito ga presječe pogledom
"Nina zašto se ne igraš sa svojim barbikama?", upitam jer znam da ima mali milion barbika koje smo joj ja i Denis kupili
"Ali mama one su glupe ja ocu pistolj", nakon što shvatim da je suvišno raspravljati dam im rješenje
"Teo ti i onako imaš tonu pištolja daj joj jedan", spriječim ga da se usprotivi dok Nina ima sjaj u očima a znam da Mateo svoje pištolje čuva kao oči u glavi kao i autiće zato će mu teško pasti da da nešto Nini.
Kada oni napuste sobu odahnem i krenem prema kuhinji da pomognem Miloj da postavi stol za ručak.
"Mila je li Denis doma?", upitam je dok ona nešto ukusno priprema
"Kod bazena je nije dobre volje kćeri", vidim joj tugu u očima dok otpuhuje, i ona je zabrinuta za njega kao i i ja. Krenem prema bazenu kod kojeg na ležaljci sjedi Denis glavu je stavio u ruke dok je kod njega na stolu neka vrsta alkohola.
"Ljubavi", tiho ga zazovem dok mu polako prilazim
"Nemoj Ajšen nisam dobre volje", zanemarim njegovo upozorenje i priđem mu bliže spuštajući svoje ruke na njegova ramena polako ga masirajući.

Denis POV

Slomilo me danas, a sutra će me još gore boljeti. Znam da ću joj slomiti srce svojim riječima i tim jebeno želim da sam proklet, želim da me jebeno ubije neko. Grubo sklanjam Ajšine ruke sa svojih ramena dok se ona štrecne na moj potez
"Denise šta nije uredu?", svojim milim glasom upii tim me kida ali moram biti jak...moram.
"Šta nije uredu?!! Ovo nije uredu Ajšegul ovo sve jebeno nije uredu!!! Nisam želio ženu pored sebe želio sam da me izvučeš iz posla i da se pokupiš!!! A ne ovo!!", vidim da se slomila i vidim suze u tim tamno-smeđim očima koje su me gledale uvijek sa puno ljubavi pa kad i niko drugi nije.
"Stvarno to misliš?", upita me dok je gledam i dok spriječava suzama da napuste oči.
"DA!", kratko izgovorim dok mi se srce lomi na komadiće
"Uredu, danas se nas troje kupimo, kada postanem suvišna znam otići trebao si ranije reći", gledam u anđeosko lice dok niz njega liju suze ali ona ne vrišti niti pokazuje ikakvu emociju ona i dalje ima ravnodušnu facu niz koju se slijevaju suze, kao kip koji plače.. I čekaj troje!?
"Ninu ne vodiš nigdje", otresito kažem
"Ne, Ninu samo mogu žaliti što ima takvog oca... A ja, Mateo i ono idemo", kaže spuštajući ruke na stomak. Ne, ne, ne, ne, ne i jebeno ne. Ona je trudna ona nosi moje dijete.
"I ne pokušavaj da mi ga otmeš kada se rodi ono nije tvoje", više ni ja nisam mogao, veliki Denis Evans se srušio pred ženom smeđih očiju. Zaplakao sam dok je ona posmatrala me, malo zbunjeno a malo sa gađenjem. Klečio sam ali stati nisam mogao
" Gubi se!" jedva sam rekao dok je ona gledala u mene
"Zašto nam ovo radiš?" upitala je i ali odgovor nije stigao otišla je ostavljajući me sa samim sobom.
"Jeste sretni, otišla je, nema je više!!!!!!" derao sam se kao nitkov u malenu bubicu na majici.
"Sretni smo naravno a i ti bi trebao biti ona će biti bezbjedna. Za sada", uzeo sam bubicu svom snagom stajući na nju. Ni jedan metak mi ništa ne bi mogao sada jedino bi mi pomogao.

Flashback

Sjedim u autu očekujući tu anonimnu osobu koja mi šalje poruke već par dana. Ignorirao sam ih dok mi nisu rekli da imaju moć da me unište pa su me zaintrigirali ko to još može meni nauditi. Za par minuta dolazi crni rang rover zatamnjenih stakala daju mi znak da su to oni. Izlazim iz auta pištolj mi je za pojasom jedan, drugi zavezan za gležanj, a treći su u rukavima. Iz auta izlazi muškarac krupne građe i malo manji od mene, otvara vrata nekome, iz auta izlazi žena u kratkoj crvenoj haljinici pripijenoj za tijelo sa velikim dekolteom i štiklom kada me pogleda boja plavih očiju me zaslijepi. Ne moguće to je
" Lili", začuđeno pogledam u nju u Nininu majku.
"Denis.. Vidim i dalje isti i dalje te lože plavuše?", bezobrazno upita
"Nikad i nisu", odgovorim "kako to da si živa?" upitam
"Ah, dragi moj Denis kako te nije zanimalo jesam li ili nisam život mi je spasio Axel. Čekala sam priliku da ti se osvetim i da te sjebem", ku*va a kako to misli postići. Grohotom se nasmijem
"Sanjaj", kažem ali onda se ona nasmije
"Tako samouvjeren kao i uvijek.....ali dragi moj nemoj biti"
"Stvarno misliš da mi nešto možeš?",
"Tebi..ne, ali tvojoj svijetloj strani da" mojoj svijetloj strani? upitno pogledam. Potom mi okrene ekran njenog fona, priđem bliže i ostanem izbeknut, moja svijetla strana...moja Ajšen. Sjedi u sobi sa Mateom i Ninom i objašnjava im nešto dok oni pozorno slušaju.
"Odakle ti to", ljutito upitam
" Kao što rekoh tebi ne.. Trenutno dok ti ovdje razgovaraš samnom snajperist stoji na krovu tvoje vile snimajući nam ovo jedan potez i bam!", luđački se nasmijem i krenem da je ubijem i iščupam joj srce.
"Kao što rekoh Denis jedna moja zapovjest zato ni slučajno nemoj da bi išta pokušao"
"Šta i koliko tražiš", ljutito upitam
"Skrbništvo nad Ninom i 10.000.000" ma i 20.000.000 ali Ninu ne
"Nina ne može" sigurno odgovorim
"Ne dam ti jebeno Ninu", kažem a ona napravi tužan izraz
"Onda ćemo se poigrati.. Ne želim tu ženu blizu svoje kćeri, ovo je za njeno dobro Denis rat počinje moraš se riješiti Ajšen ili će to Axel obaviti", kaže i priđe mi bliže odmah osjetim jak Chanel parfem
"Ova bubica će nas obavjestiti da li si se riješio Ajše jer ako to ne uradiš i ona ulazi u igru", stavi mi bubicu i odšeta nazad u auto. Hitro požurim u svoje da idem doma, znači gotovo je službeno ostajem bez anđela u životu.

End of flashback