Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

21. dio

Denis POV

Osjetio sam njen nježni dodir na svome licu i protrnuo sam gledala me onim svojim najljepšim tamnosmeđim očima, gledala me sa požudom istom kakvom sam i ja gledao nju. Žudili smo jedno za drugim bili smo tako blizu a opet tako daleko, milion spravčica je moju malenu okruživalu braneći put do nje i tih usnica. Gledali smo se i šutili ali ta tišina je govorila za nas, govorila je više i od milijun izrečenih riječi. U tu tišinu je stala naša bol i tuga, ali i sreća i radost u tu tišinu je stalo sve.
Duboko je uzdahnula prekidajući je
"T-to si stvarno ti?", tiho je zamucala a zbog suza koje au se nakupile u tim očima mene je neka tupa bol presjekla u grudima.
"Jesam sunce moje. To sam ja, i više ne idem, više te nikada ne napuštam ljubavi", i svaku jebenu riječ sam mislio dok sam gledao u nju. Tek blijedi osmjeh je zasjao na njenom anđeoskom licu, ali bio je iskren i pun nade.
Volio sam je, volim i voliti ću!!, ma da me u vatru tjeraju za nju bih. Tek sada stvarno shvatam kolika je moja ljubav prema njoj, tek sada shvatam kolika me bol razorila kada sam čuo da je u komi. Ja, Denis Evans, jedino na fizičku bol naviknut shvatio sam šta znači kada čovjeka boli duša a mene je bolila i srce i duša dok sam je gledao prikovanu za bolnički krevet.

****

U sobi je već bilo poprilično zagušljivo jer se cijela porodica smjestila oko nje odjednom je se njen glasić oglasio
"Koji je datum?", upitala je, zbog svega zaboravili smo joj reći za tri mjeseca provedena u snu. Moja uspavana ljepotice
" 2.1.2015.god. moja uspavana ljepotice", rekao sam a ona je izbeknula oči
"Spavala sam tri mjeseca!?", gledala me kao da je vidjela duha na što sam se nasmijao
"Da ljepotice puna tri", rekao sam i nasmijao se, nastavili smo sa pričom i raznim temama do kasno u noć i do kada njeni nisu otišli. Sutra će je pustiti iz bolnice, sutra će sve biti uredu...

Ajšegul POV

Probudila sam se oko sedam sati, i dalje ne mogu povjerovati da sam prespavala tri mjeseca. Meni su prošla kao dva sata, i dalje nisam vjerovala da je ovo biće pored mene stvarno. Spavao je u fotelji uvijen kao fetus i već imam slike njega dok se previja od boli zbog ne udobnosti fotelje do mene. Izgledao je tako nevino dok spava izgledao je kao da ne bi ni mrava zgazio, a u stvarnosti on je bio zvjerka, koja me neizmjerno voljela. Promeškolji se i otvori sanjive modro zelene okice ukrašene crnim trepuškama.
"Jebem ti sveca!", opsova nakon što mu se začuje krckanje kostiju
"Dobro jutro ljubavi" kažem i pogledam ga
"Vraga dobro. Tri dana ću hodat ko pregažen starac..", zastane i još jednom opsuje u bradu na što se nasmijem slatko jer izgleda neodoljivo potom dođe do mene i spusti ruke tako da se jedna nađe sa jedne a druga sa druge strane moje glave i pogleda me u oči, "...ali sa tobom nemože biti loše", kaže i polako poljubi moje usne, a potom sve strastvenije i strastvenije dok mi ne nestane daha
" Bože, kako te volim ", kažem ne skretajući pogled tako mi prija blizina njegova, potom se spusti dalje i dođe do moga stomaka
"Izvini što nisam bio sa tobom od početka, ali tatica je imao posla ali obećavam ti da više nikada te neću napustiti ni tebe ni tvoju mamicu. Jaki moj sinčić", kaže i odvoji glavu od stomaka
"Sinčić?!, odakle znaš da je sin možda je baš kćerka", kažem prkosno
"Samo neka nam je živo i zdravo..", a potom tiho doda, "..i da je muško", ali sam ga čula i naravno usprotivila se
"Šta imaš protiv ženske dijece?", upitala sam već pomalo ljutito
"Nemam ništa ljubavi, ali shvati da je teško biti otac ženskom djetetu. Moraš premlatiti svakog jebača koji joj se približi. Ninu mi je već teško ubjediti u neke stvari a zamisli nedo Bog kakvu tvoju kopiju sa naravno mojim dodacima, pa ni Bog nam ne bi mogao pomoći", rekao je više za sebe nego za mene i ja sam se istini na volju slatko nasmijala. Zamišljala sam našu djecu kako se sretno smiju dok trčkaraju po kući, i pritom mislim na svu našu djecu, moju malenu plavušu Ninu, Matea i još nerođenog anđela.

*****

Podne je već odavno prošlo i večer se uveliko približila. Sjedila sam u toploj sobi u okruženju porodice, neka milina mi je kupala srce dok smo svi bili na okupu.
"I kakav je osjećaj spavati tri mjeseca?", bubnuo je Denis pogledavši me
"Ne znam kako da ti opišem ali da nije bilo čudno kada sam se probudila htjela sam zamoliti za još par minuta", svi su se nasmijali od srca. Nina i Mateo su sjedili oko mene grleći me a ja sam sebično upijala njihovu nevinu dječiju ljubav kojom su me opkolili.
Već mi se počelo zijevati od umora i kapvi su postajali teški, to je prvi primjetio Denis i naravno ispričao nas  krenuvši prema sobi. Cjelo vrijeme mi je držao ruku na leđima a njegov dodir je palio moju kožu i pojačavao požudu za njim. Kada su se vrata sobe zatvorila okrenula sam ključ par puta, jer sam željela malo privatnosti sa njim, okrenuo se prema meni i nasmijao se
"Igraš prljavo", rekao je a potom me čvrstim rukama povukao u svoj zagrljaj koji je prešao u strastveni poljubac, odjeća je počela letiti na sve strane dok su nam jezici vodili epsku bitku a tjela gorila dodirivajući jedno drugo, legli smo na krevet ne prekidajući igru, rukama je stisnuo moje grudi dok usne nije odvajo od mojih. U par trenutaka moje gaćice su završile na podu i ostala sam ogoljena pred njim ubrzo je skinuo i svoje bokserice, osjećala sam ga na ulazu ali se suzdržavao i činio ovo tako bolno za mene ovako napaljenu, potom je ušao u mene stisnula sam rukama njegove mišiće dok sam gledala u modro zelene oči iznad sebe kojs su mi svaki put iznova i iznova ostavljale bez daha. Bili smo na vrhuncu kada su nam tjela počela podrhtavati a potom smo završili na sedmom nebu odvajajući se jednno od drugog teško dišući. Privio me uz sebe ostavivši poljubac na mom tjemenu
"Volim te do galaksije i nazad još puta beskonačno", rekao je i potom nas je savladao umor i zaspali smo zajedno. Do te večeri sam mislila, stvarno jesam da sam onaj dan u banci bila na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme ali ne bila sam na pravom mjestu u pravo vrijeme jer sudbina nas je spojila možda ne na najljepši način, možda naša priča nije započela najljepše nije započela 'ugledala sam ga i ostavio me bez daha', ali definitivno nećemo dozvoliti tužan kraj jer ja i on nikada nećemo biti samo ja i on uvijek ćemo biti mi.