Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

13. dio

Nikola POV

Kada sam saznao za Zacka i Bellu lađe su mi potonule u vodu, tu kuju sam volio više od ikada ikoga, ta kuja mi je zabila nož u leđa i udarila u moj ponos. Više ja ne vjerujem plavušama, možda one jesu prezgodne, prelijepe najbolje u krevetu barem za mene, ali ta plavuša sa plavim nevivinim.
Pogledom sjebala me do daske, tim nevinim iza kojeg se krio sam vrag. Vratio sam se kući tek oko ponoći glava me ubijala od silnog alkohola koji js moja jadna jetra probavila. Jedva sam čekao da pod glavom oshetim svoj jastuk ali potom kod bazena upoznao sam Sotonu osobno. Sotona u obliku žene za zavodljivim zelenim očima, smeđom kosom i tim punašnim usnama. Jutro mi je upravo postalo još gore jer sam se sjetio da sno ja i Sotona pod istim krovom. Odlučio sam ne napuštati udobni krevet cijel dan, pa barem dok na ogladnim.

Ajšegul POV

Probudila sam se sa užasnom glavoboljom, ovaj dan ni ja ni Lejla nismo mogle postiti od umora zbog puta. Jedina stvar kojoj sam se nenormalno danas radovala jeste ta što ću vidjeti Matea i Ninu, Bože koliko sam ih samo poželjela da ih izljubim i izgrlim, da ih ištipam za ona bucmasta lica. Ustala sam iz kreveta i krenula prema kupaonici Denis je odavno otišao nsgdje da nešto obavi. Zateturala sam prema kupaonici oborivši tašnicu koju sam jučer nosila iz torbe je iskliznulo majčino pismo i zaboravila sam gdje idem odmah san prišla i drhtavim rukama uzela bjeli list papira pažljivo sjela na krevet otvorila pismo i počela čitati, unaprijed bol u grudima mi se skupio i krenula sam otežano disati dok sam čitala prve majčine riječi

"Draga moja Ajšice pišem ti ovo u svoje i očevo ime, vjerovatno te sada kroz cijelo tijelo prolazi jeza dok čitaš ove moje riječi. A ako ih čitaš ja i babo nismo sa tobom, nadam se da ti se sve želje ostvaruju Allahovom pomoći, nemoj plakati dušo majčina svi smo Njegovi i svi se Njemu vraćamo. Ja pazim na tebe sa ovog svijeta sunce moje. Znala sam da će mi smrt pokucati na vrata još kada su odveli tvog babu, znala sam da ću svoju malu curicu ostaviti na svijetu samu i to mi je svaoodnevno pritiskalo grudi, jer ništa teže nema za majku od saznanja da njeno milo pati. A ti dušo moja nadam se da ne patiš jer ne zaslužuješ ni najmanje patnje. Šta nama sve život donosi moja Ajšice toliko dobra i toliko zla, ali otkriti ću ti tajnu dobroga života, mada moj nije dugo trajao ali bio je dobar Ajšice za mene bio je savršen, tajna je u čovjeku kojeg imaš pored sebe da te voli i da ti voliš njega. Sjećam se dana kad sam te rodila i na ovaj svijet donijela a kad si vrisnula i zaplakala prvi put u meni se sve srećom ispunilo a kad sam te prvi put uzela pogledala si me svojim crnim očima i zarobila moje srce svojim pogledom kada si ručicama obujmila moje lice ja sam bila najsretnija na svujetu. Neki su tvom babiju govorili da je šteta što nisi muško a on bi im odgovorio da će jednoga dana njegova mala curica zavoditi sve te njihove momke. Pa onda kad si napunila prvu godinu i kad su ti nana i dedo rahmetli došli  tvoj babi je jedva čekao da i on tako svoje unučiće uzme, ali eto moja Ajšice ne doživišmo ni tebe da odgojimo a kamo li da unuke dočekamo. A onog dana kad ti babija odvedoše sakrivo je ob svojw suze od tebe da tebe ne rasplače jer i ja i on smo znali da je gotovo, znali smo da nećemo dočekati da svoje malo odgojimo i drugom predamo da je čuva. Noćima plačem odkad su ga odveli moje milo ali ni to me ne boli tolikp doli onih tvojih jecaja koje misliš da ne čujem noćima, ti jecaji milo moje me peku i razaraju dušu mi trgaju. Vidit ćeš milo moje kad svoje dijete u ruke uzmeš pa kad odrastalo koliko će tebe njegove suze peći, viditi ćeš milo moje kad ga odgajala ako Bog da doživiš i da njegovu dijecu u svoje ruke uzmeš ponekad me spomeni njima spomeni njihovu nanu kaži im kako ih pazim odozgo. Evo milo moje danas 28.6.1994. pišem ti ovo pismo jer ne znam hoću li imati više prilike, znaj majčino zlato da majčina ljubav neminuje nikad majka bi poginula i ubila za dijete svoje pa makar ono bilo i najgore, a ti moja Ajšice ti si meni bila moja najslađa a najkraća sreća."
                              ~S ljubavlju majka~

Duša mi se parala na hiljade dijelova dok sam čitala majčino pismo koje jw napisala na onaj prokleti dan koda je predosjećala nevolju, dok sam čitala pismo molila sam se za suze da ih osjetim i da počnu kvasiti moje lice da isplačem ovu tugu i bol, ali njih bilo nije tupa bol je parala moje srce i kidala ga na komadiće dok sam se ko' kroz maglu prisjećala maminog i očevog lica kako mi se smješe. U snu sam njihova lica viđala, molila bih se da se vratim i da ih upozorim. Ali sada sam nakon dugo godina po prvi put sretna, a za tu sreću zaslužan je Denis kao i ostali oko mene međutim on najviše, njemu sam se predala cijela prvi put. Njega sam prvoga u isto vrijeme htjela ubiti i ljubiti, on je mali tračak svijetla u mojim najtmurnijim danima. Spustila sam pismo na policu i nastavila prema kupaonici dok me u duši peklo i nadošlo mi da vrištim ne bili bol isparila, u kadu sam nasula tople vode dodavajući mirišljave kupke od jagode i crvene latice posula, skinula sam odjeću sa sebe i legla u opuštajzću kupku rastjeravši misli koje su me progonile.

Lejla POV

Sjedila sam u kuhinji i jela sladoled koji mi je pasao u ovom vrelom danu. Čavrljala sam i sa jednom prijatnom ženom Milom, pričala mi je o svemu o tome kako je Ajša ispočetka mrzila Denisa a on je svojim šarmom privukao sebi i eto ih sada umrli bi jedno za drugo. Pričala mi je i o malenom Mateu kojeg je Ajša usvojila a šta bi drugo od nje očekivala pa ona je oličenje dobra, a čula sam i o maleckoj Nini toliko toga da jedva čekam da ih upoznam danas dolaze.
"Nego Mila idem ja do Ajše da vidim jeli budna", odvajajjći dupe od stolice kažem
"Hajde dušo pa je nagovori na doručak", nasmješila se i ja sam produžila naći Ajšinu i Denisovu sobu, ova vila je jebeno ogromna ja ne znam kako Denis zna gdje je šta. Krenula sam prema jednoj od soba ali kada sam shvatila da nemam blage veze gdje je njena soba zastala sam do jednog od zaštitara. Osmotra sam ga imao je crne kao ugljen oči, taman ten i crnu kosu po svim kriterijima bio je savršen dečko za mene a ktomu još možda je bio stariji koju godinu pogledao je upitno u mene i progovorio dubokim glasom
"Izvoli te gospođice šta trebate?", ljubazno mi se obratio dok sam se ja znojila ispred njega jer ja sam uvijek voljela muškarce crne kose i crnih očiju, visoke i mišićave. A on je baš bio onaj pravi.
"A ovaj tražim sobu od gospodina Denisa i Ajše", nakon par trenutaka divljenja ovom dečku sam odgovorila .
"Idite na druhi sprat i pravo potom skrenite desno i zadnja vrata koja vidite", klimnula sam glavom i nastavila dalje, kada sam se popela na drugi sprat krenula sam po upotama zgodnoga stražara. Stigla sam ispred vrata i ulazeći unutra krenula
"Ja Ajšo odmah da si mi rekla ko je onaj crni zgodni....", dah mi he zastao i rječi stale kada sam vidjela onog šejtana od sinoć, pogledao je u mene i skočio prekrstivši se
"Sotona izlazi iz moje sobe", dobacio je dok je glumio preplašen izraz lica zakolutala sam očima i dobacila
"Nadala sam se da će mi jutro početi lijepo ali potom sam ugledala to lice", napravila sam gadljivi izraz lica i krenula van ali me iritantni glas zaustavio
"Usput znam da si ušla namjerno", naljutila sam se i okrenula prema njemu
"Samo sanjaj srećo", izašla sam iz sobs prekinuvši njega da išta kaže jebeni retardirani gad mrzim ga nenormalno.  Umarširala sam u Ajšinu sobu koja je upravo izlazila ispod tuša
"E Lelo ko ljutio", upitala me dok je gledala u mene
"Ma onaj Denisov brat uff Ajšo kako je on naporan", ona se nasmijala i dodala
"Jesi čula za onu 'tanka je granica između ljubavi i mržnje'"