Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

8. dio

Ajšegul POV

"Mama..mama..ne molim vas...mama..ja sam kriva.."
Budim se obljevena znojem ovako je svake godine kada se približi prokleti datum. Snove proživljavam ko' javu, sve noćne more se pretvore u moju svakodnevnicu noću.. Zamolila sam Denisa da Matea premjesti u drugu sobu nisam rekla razlog jer bi vjerovatno platio najskuplje psihiće da me liječe, ali ovo nije nikakva bolest ovo je ono na što sam osuđena a kad samo pomislim na prve 4 godine života poslije smrti svojih roditelja pa to mi je dovoljno da se nikada nerješim noćnih mora, te četiri godine svi su mislili kako ću umrijeti od gladi jer sam odbijala hranu i vodu, bila sam kost i koža a svaku noć iznova i iznova javljao mi se jebeni san, tako je bilo sve dok nisam odlučila da se ne predam odlučila sam da ću živjeti uinat ubicama mojih roditelja da ću u životu postati neko i da će čuti za mene, to sam i ostvarila jer cijeli New York čuo je za slavnu doktoricu Ajšegul Hadžipašić, mogla sam ja uzeti i američko ime i prezime ali nisam nek se čuje moje ime. Ustala sam na noge i osjećala malaksalost tako je kad jedino što stavite u usta tri dana bude komadić hljeba i čaša vode čisto reda radi, glava me ubijala osjećala sam težinu vlastitoga tijela na svojim nogama, otišla sam do kupaone odvrnula vodu i pustila da se kada napuni spremila sam toplu kupku, i legla u vodu miris jagode ulazio je u moje nosnice, stavila sam i tri plutajuće svjeće i uživala, pokušavala sam barem na kratko skrenuti misli sa moje porodice, bol je kukljala u meni gutala sam je kao najgorči čemer htjela sam plakati htjela sam plakati iz sveg srca ali ne suza nije bilo nije ih bilo već 20 punih godina nije ih bilo od one paklene noći, kad bih bila tužna bol bi me proždirala ali plakati nisam mogla nisam mogla jer sam ih sve isplakala onoga dana a htjela sam plakati kad sam bila tužna međutim nisam mogla. I to mi je bilo još gore jer me tupa bol presjecala u srcu suze koje progutaš peku gore od najjače vatre. I ne znam koliko sam dugo ležala u vodi samo znam da više i nije bila tako topla prohladnila je no nisam marila, uzimala je moju bol odgnala moje misli...

Denis POV

Upravo sam se vratio sa suda Nikolu puštaju sutra uspio sam srediti sve stvari za dva dana je neka zabava kod Axela ima da mu sve jebem lijepo. Isfrustrirano odlazim da se istuširam, obavim to na brzinu i obučem čistu trenerku sive boje i spustim je do ispod kukova ostanem polugol, neda mi se oblačiti jer je jebeno prevruće ono tek je 11 a vrućina je nepodnošljiva, a da usput Ninu i Matea sam poslao kod Ninine paziteljice na dvije sedmice dok je Ajšen pod stresom. Krenuo sam prema njenoj sobi jednostavno od kako je ovdje nemogu započeti dan kako treba a da ne pogledam smeđe krupne oči i kovrčavu kosicu. Stigao sam ispred vrata ispred kojih je stajao Max objasnili su mi da su oni samo prijatelji da su se toliko zbližili da mi djeluju kao brat i sestra no svejedno prokleto sam ljubomoran i na zrak kad je blizu nje a ja nisam.
"Max jeli unutra?" upitao sam
"Šefe nije nikako izlazila preskočila je doručak i opet fura po svome", naljutio sam se i pokucao jednom, dva puta ništa bez odgovora
" Ajšen", zovnuo sam nije bilo odgovora, nije mi dugo trebalo uletio sam u sobu možda je u toaletu
"Ajšen jebemu ne zajebavaj se!!" već sad deruću se govorio sam, kad nijs bilo odgovora lupio sam nogom i provalio u kupaonu. U kadi je ležala ona, kao anđeo kome je život priredio pakao, ležala je vidno bez svjesti prišao sam joj i čuo njeno mumlanje, prestrašena je njeno lice je odavalo tajnu djeteta koje se susrelo sa ratom kakav sam ja samo preko tw-a gledao. Uzeo sam je u naručje pogled nisam htio skretati sa njenog blijedoga lica brzo sam uzeo bade i obukao je
"Nemoj..molim te...pusti..me...mamaa..!!" znao sam da kroz san proživljava svoj vlastiti pakao iznova.
"Max zovi hitnu!!" derao sam se tako da se kuća tresla, otišao je po mob.
"Ajšen molim te otvori okice...Ajšen ne dopusti mi da živim sam...Ajšen otvori oči moraš evo tvoga sociopate", još bezbroj molbi koje nisu dopirale do nje, nakon 15 minuta čuo sam da su kola hitne stigla u sobu su uletjeli doktori
"Gospodine udalji te se", jedan od doktora je rekao udaljio sam se od nje.. A zatim joj je prišao neki lik i opipao je, krenuo joj je svlačiti mantil da joj presluša srce, e neš' majčin sine kad nisam ja neš' ni ti
"Hej hej", prišao sam i zagledao se u doktora
"Moram je preslušati" rekao je mladić otprilike mojih godina
"Možeš i bez da je ostaviš ko' od majke rođene", drsko sam rekao
"Ali tako je bolje", bezobrazno cereći se rekao je
"Nemoj da ti ja dam bolje, neš' tako sa mojom ženom", ovaj je progutao knedlu
"U-uredu", zatim se okrenuo prema njoj
"Ovo je koleginica Ajšegul", izbeknuto je rekao
"Vodi se kao nestala a ona je ovdje"
"Doktorčiću u kuću Evans si il' pomozi mojoj ženi il' odjebi", ikalijuvši bjes rekao sam.. Samo je klimnuo glavom i nastavio
"Iscrpljena je i malaksala dodajte infuziju", gledao sam kako joj pomažu. Gledao sam u njeno lice ona je bila moje sve savršenstvo koje samo meni pripada. Kad su obavili posao zovnuo sam onog doktorčića
"A ako ikome samo spomeneš za nju mrtav si, jel me čuješ??" prosiktao sam on je klimnuo i otišli su. Potom sam sjeo do nje i čvrsto uhvatio malenu ručicu koja je odlično pristajala u mojoj, hladna kao led potom sam je čuo
"Denis..." tiho je rekla dok me gledala kroz poluotvorene oči
"Shh premorila si se, izgladnila si se nemoj da mi to više ikada uradiš",
"Samo sam htjela kupku...onda sam vidjela ih vidjela sam ponovo istu scenu", zajecala je a ja sam legao do nje privila je glavu uz moja prsa spuštajući tople suze na moju potkošulju.
"Jebemu Ajšen isprepadala si me ko' niko nikad, ovo jutro sigurno neću nikada zaboraviti"... "I ako više ikada odbiješ da jedeš lično ću ti nagurati hranu u usta", zaradio sam maleni osmjeh.
"A sada odmaraj moja drznice"
"Denis ne idi...molim te" jecajući je rekla
"Shh biti ću ovdje kada se vratiš ne napuštam te".
Potom je zaspala izmorena od svega, a ja sam ostao gledati u nju i pitati se koja je cijena što pored sebe imam anđela?