Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

5. dio

Ajšegul POV

Ušli smo u njegovu sobu, poznati miris se odmah uvukao u moje nosnice, pokušavala sam ga zadržati što duže. Upijala sam ga. Međutim ubrzo sam se vratila u stvarnost sa pitanjem zašto sam dovraga pozvana?
"Sjedni", kratko kaže glavom pokazujući na kožni kauč. Ali ja ne bih bila ja da se ne inatim pa sam ostala stajati i prkosno sam mu uzvratila
"Reci šta imaš, ne ppaniram se zadržavati u vučijoj jazbini duže već što je potrebno", drsko sam odvovoril na što se on nasmijao ali je ubrzo navukao svoju ledenu masku
"Ne budi drska prema meni, po stoti put", hladno odgovori a potom ponovi
" Sjedni!" ovaj put to kaže grublje, na šta se lecnem i sjednem na kauč, on ode do mini bara i natoči sebi neko piće potom dođe do mene, i sjedne do mene udobno se smjestivši i narušavajući moj privatni prostor. Koljena su nam se dodirivala taj dodir u meni je proizazvao glupe trnce, i ponovo mi njegova blizina na onaj bizaran način prija, iako se borim za vazduh kao i protiv činjenice da će mi srce iskočiti pokušavam ostati jebeno stabilna.
"Pa šta si mi trebao reći?", upitno sam ga pogledala ispod oka.
"Ne mogu više...", ostala sam gledajući u njega
" Ne možeš šta?", tiho upitam
"Ne mogu podnijeti činjecu da me mrziš, mislio sam da ćeš biti samo jebeni svjedok ali sve je otišlo dovraga, zaljubio sam se u tebe..tvrdoglavo moje, nije mi trebalo puno. Jednostavno zračiš nečime drugačijim, nisi kao ostale, misteriozna, tajanstvena a ipak tako nevina. Način na koji su te svi tako brzo prihvatili priljubili, nije ti dugo trebalo da postaneš miljenica u kući. Ali jebeno znam da si samo moja zarobljenica..I puštam te idi od mene jer ja nisam vrijedan tvoje pažnje.. Ali prije nego odeš znaj da nisam kriv.. Nisam kriv kunem se za smrt njegove majke, namješteno mi je od strane moga najvećeg neprijatelja, i ne kažem da sam upotpunosti nevin, jer nisam to definitivno nisam, jer sam mafijaš kao i on.. Oprosti mi!", u nevjerici sam gledala u muškarca gromadu ispred sebe, kako bespomoćno moli za oprost, moj oprost.
" Denis jaa..ja ne znam šta osjećam prema tebi, imam neki čudan osjećaj u tvojoj blizini nekako...nekako nedokučiv, nešto što prvi put osjećam pored nekoga, jednostavno zaustaviš mi dah pogledom o dodiru da ne pričam", sramežljivo sam govorila
"Ali postoji nešto što želim da znam... Denis ispričaj mi svoju prošlost", lecnuo se a potom pogledao u mene
"Ajšen to je dosta komplicirano", odgovorio je gledajući u mene
" Denis molim te"
"Pod jednim uvjetom", osmjehnuo se
"Kojim?" nesigurno sam upitala
"I ti moraš meni svoju", pogledala sam ga u oči,
" Uredu.." tiho sam odgovorila iako sam znala da nisam spremna otvarati stare rane,
"Moje puno ime je Denis Robert Evans, Robert je bio moj djed po kome sam dobio srednje ime. Prezime Evans je od starih vremena poznato kao prezime najzlokobnijih bandi. Moj djed se trudio izaći iz jebenoga posla ali čim je otac došao na 'vlast' po smrti djeda on je još više se ukopao u ovaj posao. Imao sam brata mlađeg brata Karla ali...otac je naredio njegovo ubistvo vjerujući da će jedino tako mići cjelo carstvo opstati, smatrao ga je nespoaobnim. Majka se ubrzo potom i razbolila dobila je rak i umrla mjesec dana poslije Karla. Ona mi je bila jedina podrška u mome životu, bilo mi je 9 kada je umrla. Zamisli kakav je otac monstrum ubio je djete od 8 godina ubio je vlastito djete. Prije smrti Karla i majke ličili smo koliko toliko na normalnu obitelj. Jedino što je moja majka bila spremna poginuti za oca a on za nju nije bio spreman ni potući se kako treba. Mama nije bila Amerikanka bila je iz Australije ali njen otac je bio balkanac, po njemu sam dobio ime. Mamine roditeljw sam rijetko viđao, tek ako bi otac bio dovopjno milostiv da nas pusti kod njih. No da se vratim na ono glavno.. Kada je mama umrla ostao sam da se brinem sam o sebi. Otac je često htio da se dokaže pred svojim drugovima tako što bi me tukao, gadio mi se taj čovjek iz srži. Zatim kada sam napunio 11 godina otac je zaposlio sluškinju Milu, bila je kao moja druga majka brinula se o meni i trudila se da mi pruži ljubav, poslije očevih batina dolazio bih kod nje i isplakao dušu. Kada sam napunio 17 godina bio sam jako loš tinejdžer. Razbacao se parama branio se prezimenom i svake noći spavao sa drugom, ubrzo je i otac preminuo od srčanog, pa je sve spalo na mene. Tada sam postao moć ovoga grada najveći rival mi je Axel Thomas koji je ubio malcovu mamu. Obećao sam sebi da ću izaći iz oboga posla, jer jednostavno nemogu zamisliti da moja Nina bude upletena u ovo. Mrzim sebe zboh svega..", pomno sam slušala svaku njegovu riječ, tu i tamo ispustila sam tužan uzdah, gledala sam u modro zelen oči kako tužno gledaju ispred sebe.
"Sad je predpostavljam vrijeme na mene?" tiho sam izgovorila, on je samo klimnuo glavom i ja sam počela

Denis POV

Tužno je spustila glavu ne dopustivši suzi da kane.
"Ja sam imala teško djetinjstvo, rođena 90'-ih, dobila sam titulu ratnoga djeteta. 92' je počeo rat u Bosni u mojoj rodnoj zemlji, odrastala sam uz zvukove granata koje su neprestano prelijetale iznad Sarajeva. Ali ni to nije bilo najgore jer i tada ja mama i babo smo bili spokojni jer imamo jedni druge. Biti bez večere u kod nas je postala svakodnevnica, strah za vlastiti život također. Došao je prvi nemili događaj dan kad su babu odveli, mama je suze ronila taj dan a ja mala kudra nisam shvatila ni šta se dešava a već sam bila u Americi. Naime 28.6.1994. godine majka mi je pred očima ubijena ležala sam kraj njenoga leša cijeli dan tješeći sebe da će se probuditi. Potom je došao moj spas Ahmed moj papi. Odveo me zajedno sa ženom u Ameriku. Nisu mogli imati djece pa sam im ja postala mezimče. Nažalost kuja sudbina i njih mi je uzela prije dvije godine u saobraćaojnoj. Od tada ja sam sama, sama na cijelome svijetu, bez igdje ikoga...", nisam mogao vjerovati jebeno nisam, ona, ona skriva cijeli jedan pakao i sama se bori sa njim. A ko sam ja da se žalim na jebene batine, kad je ovakvo nevino biće preživilo vlastiti pakao. Prišao sam je i bez puno razmišljanja privio uz sebe udisao njen blagi miris, mrsio zamršenu kosu. Moja kovrčava curica. Znao sam da je ovo što radim pogrešno ali nisam mario jer oboje smo uživali nas oboje napaćene duše pronašli smo smiraj jedno u drugome. Oboje smo šutili, ali ta šitnja bila je melodija za naše uši. Šutnja u kojoj smo uživali.
"Volim te", sasvim tiho skoro nečujno sam progovorio u njeno tjeme. Nije bilo odgovora jer očigledno nije čula.
" Trebali bi sići..zabrinuti će se", izgovorim ali nema odgovora
"Ajšen", pogledam u nju, oči sklopljene  i glava spuštena na moja prsa, spava zaspala je u mome zagrljaju. Uzeo sam je u naručje njeno maleno tjelo je išlo savršeno uklopljeno sa mojim rukama. Smjestio sam je u svoj krevet i gledao u nju, u prvu djevojku koja je tu spavala. Nije laž da sam spavao sa hrpom njih međutim nikad ne u mojoj sobi, nisam im htio dopustiti to zadovoljstvo da legnu u moj krevet. A ona, ona nije ni tražila to. Privukla me nevinim pogledima i sramežljivim osmjehom, privukla me i plesom njenih kovrči na vjetru. Ali najviše me privukla aurom, zračila je tom nekom aurom. Kad bi došla pored najtužnije osobe ona bi uspjela učiniti da se nasmije i razvedri. I znao sam ja mnoge koje su pokušavale glumiti dobrice predamnom, ali ona ona je dobrica koja je glumila drznicu, i prva koja me nije pitala koliko vila jahti i aviona posjedujem. Ona je zaronila ispod površine, pitala me o prošlosti, dopustila mi da joj otvorim dušu, slušala me pažljivo kao da proživljava sve. Pružala mi smiraj.

&&

Prije svega nadam se da ste uživali u proteklim praznicima, i da vam je 2017. godina ostala u dobrome pamćenju a da će vam 2018. biti još bolja. Nadam se da vam se svidio ovaj nastavak nije bilo puno radnje ali sam nekako se više posvetila da upoznamo njih...
Ii Sretna Nova godina 😂😂💕😍😘💗💋💋