33 |

4.9K 225 34
                                    


Loren

"A Ivan i tko?"-Pitala je Sara. Ivan je cijelo vrijeme bio s nama,ali je šutio.

"Nitko."-Prvi put u pola sata da je Ivam odgovorio. Moja glava odmah se spustila i gledala prema podu. Ja sam kriva što je tužan. Oh ovo je tako sjebano!! Cijela ova situacija je sjebana!!

"Ivane......."-Tiho sam rekla. Zvonio mi je mobitel.

"Hej Ty."-Javila sam se pokušavajući zvučati sretno.

"Ej sis. Kako si?"

"Ulizuješ se,što trebaš?"-Pitala sam.

"Pa...zapravo.....trebaš mi pričuvati....-"-Prekinula sam ga.

"A ne ne,neću."

"A da me pustiš da dovršim?"

"Uopće ne moraš dovršit'. Neću čuvati neko derište za tebe."

"Nije dijete,pas je."-Osmijeh mi je zaigrao na licu kada je to rekao, doslovno obožavam pse.

"Aaa može! A koja je vrsta?"-Pitala sam.

"Haski, najbolja prijateljica me je zamolila da joj ga pričuvam,a ja moram ići negdje."-Rekao je.

"Pa povedi ga sa sobom,meni nije problem,no Emi baš i ne voli pse."-Rekla sam nažalost istinu.

"Ne može sa mnom. Daj molim te!"

"Čekaj da pitam Emilija. "-Rekla sam i pogledala Emilija.

"A Emi...ajde mi malo pomozi.."-Počela sam.

"Što treba?"

"Trebam pričuvati haskija,ovdje."

"Ali onda-"-Započeo je i približio se mom uhu da ga nitko ne čuje pa nastavio : "ćeš voditi ljubav samnom."

"Što?! Ne!! Molim?! Jesi li ti normalan?! Neću!!!"-Derala sam se glasno.

"Dobroo dovedi psa."-Rekao je.

"Hej Ty,dobro dovedi ga."-Opet sam stavila mobitel na uho.

"Jej! Hvala sis!"-Rekao je i prekinuo.

Okrenula sam se prema Emiliju i ljuto ga gledala.

"Kako uopće možeš reći tako nešto?! Pa jesi li ti normalan!?"-Vikala sam na njega.

"Loren,prestani."-Strogo je rekao.

"Neću!!"-Vikala sam. Kako mi je uopće mogao tako nešto reći?!

"Prestani!"-Glas mu je bio još strožiji.

"Neću maloumni debilu!!! Kako možeš takve stvari uopće pomisliti?! Budalo glupa!!!"-Vikala sam.

"Odi u moju sobu."-Bio je crven u licu od bijesa.

"Što? Ne."

"Loren ako još jednom ponovim dobit ćeš šaku u glavu."-Rekao je. Situacija je bila i viša od napete. Okrenula sam očima i otišla u Emilijevu sobu. Sjela sam na krevet i čekala da dođe.

"Emilio nemoj biti prevuše grub!"-Ivan je povikao za njim. Emilio je ušao u sobu i zalupio vratima te ih zaključao.

Progutala sam knedlu u grlu. Približavao mi se. Svakim njegovim korakom prema meni ja sam više paničarila.

"Dakle...mislim da bi sada bilo vrijeme da te kaznim."-Relao je oštro. Nije bilo ni malo onog slatkog pogleda.

"Š-što?"-Jedva sam rekla.

"Malo si se previše opustila. Dao sam ti sve. I da ove budale dovedeš ovdje, ali meni takve riječi nećeš govoriti."-Ljuto je govorio.

"P-pa...ja..."-Nisam mogla govoriti.

"Digni se."-Naredio je. Digla sam se,a on je sjeo na mjesto gdje sam ja bila.
"Skini hlače."-Kada je to rekao suze su mi se počele nakupljati u očima.

"N-ne! Molim te ne!"-Panika me je obuzela.

"O da. Pokušao sam biti dobar prema tebi pa evo gdje me to dovelo."

*****

Vote,com?

KidnappedWhere stories live. Discover now