48 |

3.8K 202 27
                                    


Loren

"Nazvat ćeš me?"-Pitao je po stoti put Renato na aerodromu.

"Hoću."-Odgovorila sam stišćući se u njegov zagrljaj.

'"" Let za New York kreće za 2 minute"'" Oglasio se zvuk kroz cijeli aerodrom.

"Nazvat ću te,pisat ću ti, sve će biti okej. I doći ću katkad ovdje da te posjetim."-Rekla sam.

"Sigurno?"-Pitao je .

"Naravno,pa volim te budalice!"-Rekla sam. Nismo se odvajali iz zagrljaja. On mi je najbolji prijatelj ovdje i stvarno puno povjerenja imam u njega.

'""' Molimo sve putnike da uđu u avion za New York. '""' Oglasio se opet onaj glas.

"Moram ići,pusti me."-Šapnula sam.

"Volim te Lor."-Šapnuo je i poljubio me nježno u čelo.

"Volim i ja tebe."-Šapnula sam i poljubila ga u obraz te krenula u avion. Pa,idemo u novi početak.

****

Izašla sam iz aviona dok mi se vrtilo u glavi od letenja. Uzela sam taksi do njihove kuće.

***

Stajala sam ispred njihove kuće. Bilo me je tako strah ući unutra.

'Smiri se Loren' Ponavljala sam si u glavi.

Pokucala sam i stresla se od tog zvuka. 
Čulo se hodanje,zatim su se vrata otvorila. Ispred njih je stajao Ivan. Znam da je Ivan jer on nosi ovakve majice.

Gledao je u mene kao da je vidio duha. Usta su mu se otvorila.

Kada je shvatio da stvarno postojim osmijeh mu je zaigrao na licu. Jedna suza je skliznula niz njegov obraz.

Toliko snažno me zagrlio da sam pomislila da će mi slomiti rebra. Ovo znači da me nije zaboravio ? Nadam se.

"Loren."-Šapnuo je. "Dali ponovo sanjam ili si stvarno tu?"-Šapnuo je. Sanjao me je?

"Ovdje sam,ne sanjaš."-Šapnula sam.

Nakon nekoliko minuta sabrali smo se.

"Emilio!!"-Ivan se proderao. "Dođi!!! Imamo gosta!!"-Povikao je.

"Jebe mi se, 'ko god da je nek ode!!"-Povikao je iz sobe.

"Depresivan je od kada si otišla."-Promrmljao je. "Silazi debilu maloumni!!"-Zaderao se glasno Ivan.

"Neću!!"-Povikao je.

Ivan se krenuo zaderati ,ali sam ga prekinula. "Nemoj,idem ja tamo."-Nasmijala sam se.

"Nemoj se začuditi ako te pogodi sa boksericama ili nečime."-Rekao je. Zbunjeno sam ga pogledala i krenula u Emilijevu sobu.

Ušla sam u sobu i dobila bokserice u glavu. "Jesam ti rekao da!!-"-Krenuo je vikati,ali se zaustavio. "Taj oblik tijela..."-Tiho je promrmljao. "Loren."-Šapnuo je.

Maknula sam bokserice sa lica i nasmijala se.

"L-loren?"-Suze du već klizile niz njegove obraze kao i moje. Kada sam mu prišla dovoljno blizu zgrabio me i skroz stisnuo uz sebe.

***

Doslovno smo 10 minuta bili samo tako stisnuti i plakali. Toliko smo nedostajali jedan drugome...

"Nedostaja si mi tako jako."-Šapnuo je.

"Bojala sam se doći ovdje."-Šapnula sam.

"Zašto?"-Pogledao me u oči.

"Mislila sam da si me zaboravio i nastavio dalje."-Rekla sam.

"Svaki dan sam te sanjao."-Šapnuo je.

**

"Djevojčice, promijenila si se. Izgledaš odraslije, kosa ti je crna. Wow, crna. "-Rekao je Emi.

"Zapravo cijela sam se promijenila."-Rekla sam.

"Kako to misliš?"-Pitao je.

"Imam tetovaže, kosa mi je crna. Karakterno sam skroz druga. Koliko god da me ljudi slome ja se pravim da mi nije ništa, drska sam..."-Pričala sam.

*****

Vote,com?

KidnappedWhere stories live. Discover now