47 |

3.8K 203 33
                                    


2 godine kasnije...

Loren

Škola je napokon završila. Hodala sam kući sa Renatom. On mi je najbolji prijatelj.

"Zamišljena si."-Prokomentirao je.

"Jesam."-Klimnula sam.

"O čemu razmišljaš?"-Pitao je. "O Brooke koju si danas istukla?"-Dodao je i nasmijao se. Brooke je kurva u školu i napala me te mi lupila šamar, a ja sam onda poludila i lupila ju šakom u lice. Slomila sam joj nos, ups.

"Sama je kriva."-Rekla sam.

"Jesi ti to ponosna na sebe?"-Pitao me i nasmijao se.

"Naravno."-Rekla sam i onako 'umišljeno' prošla rukom kroz kosu.

Nasmijao se.

"Još malo i tvoj rođendan je."-Rekao je uzbuđeno.

"Da."-Potvrdila sam nimalo sretna.

"Zašto se brineš,debela?"-Pitao je i nasmijao se.

"Ma,ne brinem."-Lagala sam. Brinem se,jako.

"Zašto mi ne želiš reći? Pomogao bih ti."-Rekao je.

"Zato što, kada sam prošli put imala najboljeg prijatelja završila sam prisilno ovdje i ti tu priču znaš."-Rekla sam.

"Ja ti to ne bih napravio."-Rekao je.

"To sam i za nju mislila."-Rekla sam.

"Sada idemo kod tebe,kao što smo i krenuli i sve ćeš mi ispričati što te muči,okej?"-Pitao je.

"Okej. "-Složila sam se.

****

Došli smo kući . Otvorila sam vrata kuće i vidjela Betany kako lista nešto na mobitelu.

"Hej Lor, Hej Renato."-pozdravila nas je.

"Hej Betany."-Renato je pristojno odvratio,ali ja nisam.

"Hej ljudi."-Harry je rekao dok je ulazio u kuću.

"Hej Harry."-Renato je pozdravio,a ja opet nisam.

"Kako se to ponašaš Loren?! A da podraviš na primjer?! Nemoj biti nekulturno derište !"-I evo je. Sara je ušetala u dnevni boravak vičući.

"Kako god."-Okrenula sam očima.

"Kako to razgovaraš samom?!"-Bijesnila je.

"Kao i uvijek?"-Rekla sam i povukla Renata za ruku u sobu dok se ona derala zamnom.

"Napokon."-Promrmljala sam nakon nekoliko minuta slušanja kako se ona dere iz kuhinje.

Zaključala sam vrata i bacila se na krevet.

"Jesi uzeo?"-Pitala sam. Klimnuo je glavom i dao mi jednu cigaretu. "Bar jedna dobra stvar danas."-Promrmljala sam dok sam palila cigaretu.

"Pa,reci mi,baš sve o čemu trenutno razmišljaš. "-Rekao je. Povukla sam ogroman dim u svoja pluća i zadržala ga u plućima. Navikla mi je tako se pokušavati smiriti kada sam nervozna.

Nakon nekoliko sekundi pustila sam dim da ode iz mojih pluća. Pa, da krenem s pričom.

"Ne znam,jednostavno.... Pričala sam ti o onom Emiliju?"-Pitala sam.

"Da,rijetko pričaš o njemu,ali da pričala si mi."-Potvrdio je. Iako zapravo svaki dan razmišljam o njemu...

"E pa sad,slušaj. Prije dvije godine kada sam tek ovdje došla, prisilno, rekla sam ti da me Sara natjerala. Ostavila sam iza sebe prekrasne prijatelje i dečka. Čula sam se s njim na Skype,ali je Sara to saznala i već dvije godine se ne čujemo. Ne znam kako je,jel' pronašao drugu i zamijenio me... Ne znam ništa. Postala sam hladna osoba. Ne plačem ispred nikoga,nitko ne zna skoro ništa o mom životu. Pušim,istetovirala sam se. Jednostavno,druga sam osoba. Još malo pa ću 18 godina i obećala sam mu da ću se vratiti kada napunim 18. Ne znam želi li me još, želi li me ovakvu ili je našao nekoga i zaboravio me. "-Pričala sam. Da, nisam se čula s njim dvije godine.

"Obojala sam kosu u crno,a bila sam plavuša. Moj karakter je drukčiji. Više nemam osjećaja,bar se ponašam kao da nemam."-Rekla sam.

"Oh...."-Renato me samo gledao.

"I još jedna stvar, lagala sam ti. Ja već imam 18, zapravo, danas sam napunila 18."-Rekla sam.

"Sretan-."-Prekinula sam ga.

"Nemoj."-Rekla sam. "I danas idem, što znači da ostavljam tebe."-Rekla sam.

"Molim?! "Šokirano me pogledao.

"Da...."-Šapnula sam.

"Kada ti je avion?"-Pitao je.

"U 16:00."-Odgovorila sam.

"Još malo."-Tiho je šapnuo.

Doslovno sam druga osoba. Moje ruke su skroz izrezane. Da... Režem se... Nosim samo crnu odjeću. Nikome ne pokazujem osjećaje. Drska sam prema svima. Imam tetovaže. Jedna je na trbuhu, malo ispod pupka i piše 'I'm broken.' , druga je na početku sise i piše 'She hurts and she cries, but you can't see the depression in her eyes, because she just smiles.' , treća je na ramenu i piše ' I'm sad but I smile. That's my life.' .

"Gledaj,svaki svaki dan ćemo pričati. I vidjet ćemo se,valjda..."-Rekla sam.

"Okej,ali zovi me."-Uzdahnuo je.

"Hoću."-Nasmijala sam se.

"Spremi se."-Rekao je.

"Neću,želim sve ovo ostaviti iza sebe. I ovu odjeću. "-Rekla sam.

****

Otišla sam se otuširati i presvući. Moram krenuti na aerodrom...

*****

Vote,com?

KidnappedWhere stories live. Discover now