40 |

4.4K 204 18
                                    


Loren

"I ja bih volio kod nje."-Harry je tiho rekao.

"Ići ćeš,odmah nakon mene."-Sara je rekla i brzo ušla u sobi gdje je bila Loren.

"Hej ljubavi."-Sara je rekla prilazivši krevetu. "Sada je čudno ovako te zvati, nikada te nisam ovako tužno nazvala. Uvijek vičem 'ljubavi!' kad god te vidim i letim ti u zagrljaj. Jako se brinem,probudi se."

Sjela je na krevet i uzela Loreninu ruku u svoje ruke. Njezina je bila hladna,blijeda. Sara je tiho zajecala gladeći Loreninu ruku. Nije se čak ni trudila obrisati suze koje su klizile niz njezine obraze.

"Znam da moram biti jaka jer ne voliš kada plačem,ali molim te razumi me sada mi se jednostavno plače. Gledaj, ja te ipak neću tjerati da se probudiš. Znam da sam prije minutu rekla da se probudiš,ali sada mijenjam mišljenje. Ako ti treba odmor, onda spavaj. Kada se naspavaš i budeš dovoljno jaka da se boriš. Boriš sa svijetom,ljudima, tugom,onda se probudi. A ja ću te čekati,čim se probudiš ja ću te zagrliti. Kada počneš plakati na moje ćeš rame ispuštati suze. Vjeruj mi uz tebe sam. Oh, ludice moja. Ne mogu vjerovati što ti se dešava."-Sara je pričala i pričala...

"Idem sada,Harry te jako želi vidjeti. I Bet,naravno. Doći ću poslije kada svi nasamo popričaju sa tobom. Spavati ću pokraj tebe ili na stolici,uglavom, doći ću. Vidimo se za desetak minuta ljubavi."-Sara joj je nježno spustila ruku na krevet i poljubila ju u čelo te pognula glavu i sporim koracima izašla iz sobe.

Harry je brzo ušao u sobu od Loren kada je Sara izašla te sjeo na krevet.

"Hej debela. Malo si nas zabrinula, ali znam da ti treba odmor. Samo ti odmori srce moje maleno. Bit će sve okej. Vjeruj mi,bit će sve okej. Samo, ne predaj se. Kada se probudiš Sara, Bet i ja ćemo biti tu uz tebe. I da, svaki dan ćemo ti dolaziti u bolnicu i pričati s tobom. Uz tebe smo."-Harry je pričao dok mu je jedna suze klizila niz obraz.

"Idem sada,rekao sam sve što sam htio. Vidimo se sutra ljepotice."-Rekao je i izašao iz sobe.

Sjeo je na stolice na kojima su i ostali sjedili.

"Kako si mogao? Gdje ti je pamet bila?"-Harry je tiho i s prezirom govorio Emiliju koji je, neprimjetno plakao.

"Ne znam..."-Šapnuo je.

"Zašto si to napravio? Ako je htjela pušiti to je njezin problem. Ako si tako jako htio da ne puši jednostavno si mogao izbiti tu cigaretu iz njezinih ustiju. Budalo jedna."-Harry mu je s toliko jakim prezirom pričao.

"Ja...ne znam što mi je bilo..."-Emilio je rekao.

"To nam u ovom trenutku i ne pomaže."-Ljuto je Sara prasnula na njega.

"Ljudi,moram vam nešto važno reći, tiče se Loren i vas. Idemo kod mene kući da vam kažem."-Sara je rekla ozbiljno.

*****

Vote,com?

KidnappedWhere stories live. Discover now