Broken.

Joke or not?

"Mislim da bih ja trebala ici sad, Marta ce me ubiti, trebala sam prije 2 sata biti u stanu."-rekla sam "Mislim da se nisam trebao ni predstavljati, jel se mozemo jos nekada vidjeti ili nesto?"-trazio je odgovor u mojim ocima. Samo mi je jos ovo trebalo, prijateljstvo s kako kazu "njemackim Messiem" kud bas ja pored cijele drzave. Koliko god htjela reci ne, jednostavno nisam mogla odbiti. "Pa naravno, evo ti moj broj javi se."-dala sam mu papiric iz torbe s mojim brojem i jureci izasla iz kafica. Nikada nisam ovako brzo hodala, nakon 5 minuta sam vec bila ispred zgrade. "Pa gdje si ti do sad, ja sam se ubila cekajuci te, morala sam kod Kristiana na kavu da bih ubila vrijeme!"-pogledala sam jer sam znala da joj je godila ta kava, pa i ptice na grani su shvatile da joj se svida Kristian. "Kao da ti je bilo lose, ne buni se."-rekla sam "Sta si radila ova 2 sata, da nisi naletila na nekog nogometasa pa ste otisli na sok."-znala sam da se sali, ali ja se nisam salila "Pa tako nekako.."