Broken.

Down.

2 mjeseca kasnije

U sedmom sam mjesecu trudnoce, u novom gradu, novom stanu, novom zivotu. Promijenila sam se, shvatila da je zivot prekratak da bi bila tuzna, ipak, zasto biti tuzan kada u tebi raste novi zivot? Koji ce me podsjecati zauvijek na Maria, ali to je na kraju moje dijete i ja cu ga odgojiti, najbolje sto mogu. Danas sam nesto posebno vesela, 14 je sati i odlucila sam napraviti palacinke dok se Marta vrati iz grada, otisla je kupiti nesto za frizidera, jer je skoro skroz prazan, na kraju krajeva ne zna se tko vise jede, ona ili ja? Bilo mi je cudno sto se vec nije vratila, jer je otisla u 10, ali sigurno je svratila do Sarah, njene mlade rodice koja je prije 3 mjeseca rodila divnog djecacica. Sve sam pripremila, htjela sam je malo obradovati, da vidi da sam zaista super, uredila sam kucu, spremila stol i ispekla palacinke, pokusala sam ih rezati u srce ali sam odmah nakon prvog odustala. Stavila sam ih na stol zajedno sa velikim pakovanjem Nutelle. Uzela sam mobitel i odlucila ju nazvati da provjerim hoce li brzo, ne otkrivajuci joj zasto pitam, jer sam htjela da palacinci budu 'iznenadenje', a bila bi steta da se ohlade. Mobitel je zvonio, ali se nitko nije javljao.. Zvala sam opet i opet ali uzalud. Jako sam se zabrinula, 15 je sati, jos je nema. Zaculo se zvono na vratima, cudno. Mozda je Marta, ali zasto bi ona zvonila kada ima kljuc? Otvorila sam vrata, a ispred ugledala tri policajca.

"Da?"-rekla sam sve teze disuci, uzasne misli su mi prolazile glavom

"Gospodica Jakir?"-to je bilo moje prezime

"Da ja sam. Je li se nesto desilo?"-upitala sam zabrinuto

"Gospodice, mozemo li uci?"

"Da izvolite.."-uvela sam ih u stan i sjeli smo na mekani bijeli ugao koje nalazio u kutu dnevnog boravka

"Mozete mi reci o cemu se radi? Sta se desava?"-upitala sam uzurbano cekajuci njihov odgovor

"Gospodice Jakir, vasa cimerica Marta Marx imala je saobracajnu nesrecu na autoputu a1."-nisam mogla vjerovati, moja Marta?!

"Recite mi molim vas da je sve ziva, da je sve uredu!"

"Na zalost, zadobila je jak udarac u glavu i ostala na mjestu mrtva."-samo sam osjetila nemoc i srusila se

"Gospodice, gospodice"-cula sam glasove oko sebe, samo sam zaklopila oci i zapitala se "Boze zasto ja?"

Hvala vam puno na svim lijepim komentarima i na votovima i hvala svim citateljima sto citaju moju pricu. Nadam se da vam se svida moja, da naglasim prva prica. Ja sam prezadovoljna uspjehom koji sam postigla. Za kratko vrijeme imati skoro 300 citatelja je za mene veliki uspjeh. Nadam se da cete nastaviti citati i dalje jer se radnja sve vise i vise zakuhava.