Broken.

What should I do?!

Ujutro me probudilo zvono, ustala sam se onako rascupana iz kreveta i krenula prema vratima. Otvorila sam vrata ali nikoga nije bilo tu. Razgledala sam i nista nisam vidjela, zatvorila sam vrata i krenula prema dnevnoj. Usla sam u dnevnu kad se opet zaculo zvono na vratima, ponovno sam otvorila vrata ali nikoga nije bilo. Netko me zeza ili? Vratila sam se u dnevnu, obukla, obavila higijenu, no zvono se vise cula, na hajmo reci srecu. Moram priznati da me ipak bilo malo strah. Izasla sam iz stana i zaputila se prema centru grada, dogovorila sam se s Martom da cemo malo prosetati po gradu jer mi ima nesto reci, a moram priznati da mi nebi skodilo malo shoppinga. Cijelo vrijeme dok sam hodala imala sam osjecaj da me netko prati, bilo strah, hodala sam sve brze i brze. Skupila sam hrabrost i okrenula se, no nikoga nisam vidjela. Hajde Leah samo ti se ucinilo, previse gledas CSI. Osjecaj nije odlazio, napokon sam dosla do kafica u kojem smo se trebali naci. Sjela sam na nase uobicajeno mjesto, narucila toplu cokoladu i tipkala nesto po mobitelu. Dosla sam 15 minuta ranije, malo je dosadno ali prezivjet cu. Marta je nakon standardnih pola sata kasnjenja dosla, napokon.

"Malo kasnim al"

"U redu je."-prekinula sam ju

"Nego sto ima kod tebe?"

"Pa Marta, ne znam ni sama, sve mi je pomijesano, vec dva dana imam osjecaj da me netko prati cijelo vrijeme, zvono na vratima mi zvoni ali kad otvorim nikoga nema i tako stalno. Strah me."

"Zezas?"

"Ne?"

"Ma bona to se tebi pricinjava, a za zvono to se sto posto djeca one lude susjede opet igraju zajebavanja."- rekla je, a ja sam se slatko nasmijala, pa poslije svega sto sam prosla u ovih par mjeseci nebi me ni cudilo da mi se pricinjavaju stvari, cekam jos kad ce mi se on poceti pricinjavati.

"Ja ga ne mogu zaboraviti Marta.."

"Moras Leah! Znas kako je menu bilo s Robin, gledaj me sad, riba i pol, ili ne? Ma znas sto ja kad bi tog idiota srela na ulici, ja bi njega tako istukla da ne bi znao vise ni kako se zove."-samo sam ju zagrlila i jos jednom zahvalila Bogu, po tko zna koji vise put, sto je imam. Robin? Jao taj kreten. To je Martin bivsi decko i prvi ujedno. Robin i Marta su bili zajedno 5 mjeseci, ne bas puno, ali dovoljno za to da joj upropasti zivot. Imala je 16 godina, obozavala ga je. Prepustila mu se, bio je 10 godina stariji od nje, nitko nije znao za tu vezu. Radio je s nje sto god mu je bila volja, Marta je zbog njega bjezala iz kuce. Sve je bilo po njoj "savrseno" dok je nije poceo tuci. Morala se nekome obratiti za pomoc, pa je odlucila pregristi i reci sve mami. Ne znam sto se desilo ali vise ju nikada nije nazvao. Na kraju se sve dobro zavrsilo. Vise ga nikada nije vidjela od tada. Zna samo da se preselio u Australiu i da tamo zivi.

"Nego, sto si mi htjela reci?"

"Pa Leah, ja.."

"Da?"

"Uglavnom, bila sam na nekom party-u prije par tjedana i tamo sam upoznala jednog decka, Marcus i poceli smo se vidati. Nisam ti htjela nista reci dok nije bilo sluzbeno. Od jucer jest. Leah imam novog decka."

"Pa super, sta da ti kazem. Sretno?"-bila sam malo iznenadenja, uplasena mozda? Sjetila sam se Robina i bilo me strah.

"Uglavnom ima 28 godina, stariji je od mene samo 9 godina i jako mi se svida."

"Pa super, ovaj, ja bi trebala u H&M po jaknu, ides samnom?"

"Mijenjas temu Leah, ali ok, idemo."-platili smo pice i zaputili se prema centru. Osjecaj se vratio, zapravo nije ni odlazio, cijelo vrijeme je tu, proganja me. Sta da radim?!