5. Poglavlje

4.8K 379 118
                                    

Jelena

U koji đavo sada sam se ovo uvukla?

Rača će me ubiti!

Drago će da poludi!

Sergej i Boban će za par sati biti za našim petama i ceo slučaj će otići u Božju mater!

Ovo stvarno, ali stvarno nisam očekivala.

Ta misao mi se neprestano vrzmala u mislima. Želela sam da iskočim iz automobila iako je bio u pokretu znajući da će se dići panika zbog ovoga. Moje telo prati svaki pokret koji Obradović napravi. Iako su mi oči nekuda u daljini, dok jarko jutarnje sunce počinje da osvaja, moje telo je svesno svega što se dešava. Istrenirana sam dovoljno dobro da profesionalac u meni može da zamisli pravilan način kako da se izvuče iz ovoga. Ali gledajući da ispred sebe imam tipa koji ima sto dvadeset kilograma čiste mišićne mase, a do njega mladić (što neprestano dobacuje pogled kroz retrovizor) ne manjka ispod osamdeset. Verujem da bih uspela da sredim njih dvojicu, otela bilo koje oružje da imaju pri sebi, ali ne znam kako bih pobegla Obradovićevim glatkim, ali čistim, surovim i okrzanim mišićima. Koliko sam mogla da budem besna na njegovu drskost i nemarnost, toliko sam krajičkom oka odmerila suštinu surovosti tog tela. Znala sam tu išibanu konturu kada je bilo maleno, mršavo i brzonogo. Mogla sam upiti sa slika drugog čoveka. Čoveka koji je bio i jači i višlji od Bocka. Sada sa nekoliko kilograma manje izgleda još smrtonosnije iako je hladnokrvno miran.

Naslonim se na sedište pomerajući svoje utrnulo telo. Nisam se pomerila otkako smo pošli. Nisam ni prst pomaknula ne želeći da dođem u kontak sa onim što je ispred i do mene. Ovo nije prvi put da sam bila u ovakvoj situaciji. Nekoliko zadataka je tražilo od mene da se infiltriram u grupu kako bismo je dovukli pred pravdu. Bila sam sve i svašta, ali nikada nisam bila nečija kurva. Stisnem zube prisetivši se reči koje sam kao mala mogla čuti svakog puta kada sam otišla na spavanje. Slušala sam udarce. Prigušene jecaje. Visoke i duboke glasove. Slušala sam kako suze teku niz mamine obraze iako nisam mogla videti njeno umilno lice. Lice koje nikada nisam i neću zaboraviti. Kao ni lice onog koji je podizao ruku na nju. Niti onog koji me je bacio u ruke grabljivaca i beskičmenjaka.

Osetim vruć pogled na ruci kojom prelazim po garderobi. Znam da me on gleda. Znam šta njegov pogled govori. Ali isto znam koliko mrzim ovog čoveka koji želi da mu se pokorim. Njegov pogled dođe do mog vrata i moje izdajničko telo zatreperi. Stisnem ruke na butinama osećajući kako me ova sveže sređena peče.

Rača će me skinuti sa slučaja čim bude video šta je ova životinja uradila! A prvo ću ja da mu tetoviram metak posred čela.

Kurva!

On želi da mu budem kurva!

Kao što je moja majka bila kurva njegovom ocu!

Autoritativna ruka stisne moju vraćajući me iz besnih misli u stvarni momenat. Okrenem glavu i vidim plave oči kako me sumnjivo posmatraju. Ovaj muškarac nikom ne veruje. Za njega je sve prohodno i prihvatljivo. Sve se može zameniti. Pa čak i jedna normalna devojka koja je sve samo ne ono što on gleda. Ona je ono čega se on ne seća. Ono zbog čega je on postao takav. Nedodirljiv. A ja sam postala ono što i on. Neosvojiva.

Nekada sam videla sve u dečaku sa plavim očima. Taj dečak je postao čudovište. Baš kao što je bio i njegov otac.

Okrenem glavu ka prozoru i u staklu vidim svoj lik. Onaj od pre toliko godina. Vidim sobu i svoje plišane igračke. Svoju kornjaču Aleksejku. Ružičasto ljubičaste zidove. Šarene tapete. Malenu lampu. Vidim njega. Onog ko se jedne večeri uvukao u moju sobu. Saterao u kut i gurnuo uza zid. Sećam se prljavog mirisa, mokraće i duvana kada je pribio svoja usta na moja i zamalo ugušio. Tada su mu ruke otišle ravno u moje prepone. Ali ja sam se pobrinula za njega. Moje preplašeno stenjanje i suze shvatio je kao potvrdu da se opusti i pritisne svoje odvratno telo još više uz mene. Bila sam mala, ali sam znala da moram pobeći. Moram se spasiti i potražiti mamu. Strah je bio suviše veliki. Bila sam dete, ali bila sam kći oca koji nije voleo svoju ženu. Kći onog ko je svakoga dana kleo i bolovao. Brojao sopstvene zube i krstio masnice. Onaj koji nas je prodao. Zbog toga sam imala snage da ga šutnem kolenom u jaja. Dok je plakao kao kučka, izvadila sam nož koji je uvek držao u svom pojasu i rekla mu da ako se ikada više usudi da me dodirne, zabići ću mu taj isti nož u grlo. Bila sam dete, ali sam znala da zlo u kući nikada nije spavalo. Pa čak ni poslednjeg puta kada me je jedan dečak napustio.

NEDODIRLJIVWhere stories live. Discover now