Naše zauvijek [✔]

Poglavlje deveto: Prošlost

Piščev POV.

Sedam sati i četrdeset pet minuta.

Melina nije nikad u životu osjetila veću tremu kao do sada. Sjedila je za krevetom dok je Alice završavala sa njenim šminkanjem. Unatoč tome što je Melina govorila kako nema potrebe da je šminka previše Alice je radila po svome i potrudila se oko njenog prvog spoja sa momkom kao da je bio i njen vlastiti.

Melina se odlučila na ljetnu haljinicu plave boje sa tufnicama po suknjici i tankim ramenicama. Kosa joj je bila u jednom niskom repu sa plavom mašnom i iako je Alice govorila da je izgledala previše djetinjasto znala je da drugačije nije i neće moći zavesti momka zbog svoje čistoće, nevinosti i slatkoće. Melina je bila u grupi poznata kao čista duša koja je nosila i čuvala ono dijete u sebi kojeg su većina tokom godina izgubili.

"Ne zaboravi, budi opuštena i ne opterećuj se previše", posavjetovala ju je Alice po vjerovatno deseti put u posljednja dva sata.

"U redu je Alice", odvratila je tiho uz nervozan smješak. Alice joj se široko osmijehnula i zagrlila je:

"Moja Melinica će izaći prvi put na spoj sa nekim lijepim momkom", zapjevušila je veselo nasmijavši i Melinu sa tim. Ispratila ju je do vrata, znajući da će sada ostati sama u stanu i prepuštena nervozi i tremi dok Damon ne dođe po nju.

"Sretno ti, nazovi me ako šta bude, a sutra ćemo izaći da mi prepričaš sve", rekla joj je Alice kad su se zagrlile. Zatvorila je vrata i otišla u dnevni boravak pogledavši na sat. Pet minuta do osam je i Melina nije mogla ni da sjedi od nervoze, hodala je po prostoriji i svako malo gledala kroz prozor, a srce bi joj svako malo stalo kada bi čula zvuk motora i svaki put se razočarala kada bi shvatila da nije on.

Tačno u osam je čula zvono i imala je osjećaj da će se srušiti sa nogu, ali se uspjela smiriti i otvoriti vrata dočekavši Damona u svom iskonski predivnom izdanju. Unatoč tome što je bio odjeven u bijelu košulju kratkih rukava i bež šorc izgledao je privlačno, a ujedno i elegantno. Melina nije mogla skinuti pogled sa njega i dok ga je odmjeravala svojim sjajnim zelenkasto smeđim očima Damon je primjetio da se počela rumeniti. Pružio je ruku prema njoj sa otvorenim dlanom, čekajući da Melina reaguje i položi svoju ruku preko njegove. Brzo je skrenula pogled nazad prema njegovim bisernim plavim očima i sa dozom sramežljivosti nježno stavila ruku na njegovom dlanu. Damon je sporo, ali profinjeno primakao njenu ruku svojim mekanim usnama i utisnuo sitan, ali sladak poljubac natjeravši Melinu da osjeti leptiriće dok je negdje u pozadini imala osjećaj kao da je princeza dok joj je udjelivao takav gest.

"Prelijepa si", udjelio joj je kompliment ponovo uspjevši Melinu ostaviti zapanjenom i zarumenitom.

"Hvala ti, također mogu reći i za tebe isto", rekla je uz smješak zatvarajući vrata stana dok je pratila Damona do njegovog auta. Otvorio joj je vrata i sačekao da sjedne prije nego što ih je zatvorio. Imao je isplanirano sve za večeras i jedva je čekao da joj pokaže sve što je isplanirao nadajući se da će joj se dopasti. Vozio je prema jednoj maloj slastičarnoj koja je bila zabačena u jednoj ulici, blizu mosta ispod kojeg je tekla rijeka odbijajući odsjaj blještavog Londona i predvečernjim satima.

Izašli su vani i zaputili se prema unutrašnjosti slastičarne sjedavši za prazan stol.

"Naruči sebi štogod želiš", rekao joj je dok je pružao meni.

"A ti?" Upita ga pogledavši na drugi meni koji nije ni pogledao.

"Često dolazim ovdje, znam sve što imaju za ponudu."

"Hm, a da ti onda naručiš nešto za mene? Teško mi je izabrati od ovoliko zanimljivih prijedloga."

"Zadovoljstvo će mi biti", nasmijao joj se i pozvao konobaricu da naruče, a nakon što ih je ponovo ostavila na samo Damon se naslonio od svoj dlan i posmatrao Melinu sa osmijehom. Osjetila je nervozu i nalet vrućine po obrazima dok ju je posmatrao, nije uspjevala da mu uzvrati pogled pa je svako malo skrenula prema jednom paru iza Damona koji je sjedio i ispijao toplu čokoladu.