Naše zauvijek [✔]

Poglavlje osamnaesto: Melina

Blijedo plava mjesečina je nježno osvijetlila jezero, zelena trava je izgledala crno, a moj lik u vodi je izgledao blijedo. Kontrast crne trave i moje blijede kože je bio previše jak, pa sam skrenula pogled i ugledala Damona kraj sebe. Bio je u običnoj crnoj pamučnoj majici i crnim hlačama. Njegove poznate plave oči koje okeana su pod mjesečinom svjetlucale sivim sjajem dok su me intenzivno posmatrale, nasmiješio mi se, a moje srce je zatreperilo na taj prizor. Glasno sam se nasmijala i potrčala mu u zagrljaj dok me rosnata trava golicala po člancima nogu. Skočila sam mu u zagrljaj i obgrlila ga svojim blijedim rukama, udišući njegov senzualni muški parfem i sklapajući svoje teške kapke. Spremno me dočekao u skoku i snažno me obujmio oko struka, zavrtio me u krug i nakon određenog vremena spustio ponovo na hladno tlo. Utisnuo je jedan nježan poljubac na moje tijeme i šapnuo ljupke riječi zbog kojih sam se ponovo glasno nasmijala dok se on pridružio mom smijehu. Podigla sam pogled i zagledala se u njegove plave oči koje su bile tamne poput okeanskog dna, a sjajne poput mjeseca koji nas je obasjao srebrenim sjajem. Tiho sam mu rekla:

Obećaj mi da je ovo naše zauvijek.

Hladni povjetarac mi mrsi dugu tamno plavu kosu, blijeda magla me okružuje, gola stopala su doticala hladno, vlažno tlo od trave dok sam sitnim koracima išla osunčanom stazom kroz pustu livadu. Duguljaste sjene grančica i lišća nastale zbog sunca su se rasule po zelenoj površini oko mene dok sam ja uporno nastavila pratiti sunčanu stazu koja me vodila u nepoznato. U pozadini je žuborila tiho voda, a zvuk teških krila od ptica su se čuli iznad moje glave. Gledala sam u tlo i u susret mi dođe muška ruka, ispružena prema meni nudeći mi se poput putokaza. Podigla sam polako pogled sa tla i srela se svijetlim plavim očima i dugim ugalj crnim trepavicama od Damona. Poklonio mi je svoj osmijeh i bez premišljanja sam položila svoj dlan na njegov dozvoljavajući mu da me vodi stazom, čvrsto sam stisnula njegovu ruku plašeći se da ću je izgubiti ako popustim stisak dok me on nastavio voditi kroz nepoznato. Žubor vode je postao sve glasniji, a oko nas je magla postala sve gušća, sunce je bilo sve blijeđe i crne sjene od krošnji sve gušće. Damon se okrenuo prema meni, nježno me osmotrivši otvorio je svoj dlan na kojem je bljesnuo bijeli dijamant. Srce mi je pojačalo otkucaje srca kada sam shvatila da je bio zaručnički prsten. Njegov glas je bio tih, melem za uši dok je šapnuo obećanje:

Zauvijek.

Sunce je postalo jače, a crne sjene su nestale zajedno sa maglom, bljesak zlatnog odsjaja od zalaska sunca nas je pozlatilo dok je žubor postao melodičan. Damon me podigao u zagrljaj i zavrtio u krug dok sam se neprestano smijala osjećajući suze radosnice kako mi klize niz obraze. Ostavljajući nježne poljupce na mojim pokvašenim obrazima, ramenu, i naposljetku usnama moje srce je osjetilo kolaps olakšanja i sreće, polako shvatajući šta se dešava. Ponovo odjeknu Damonov šapat na povjetarcu.

Zauvijek.

Tiha muzika i naši glasni smijehovi su bili zarazni. Noć nas je obgrlila dok je Damon vozio mračnom cestom dok je jedini izvor svijetla dolazio od auta. Mjesečina je bila skrivena pod tamnim gustim oblacima, bez ijedne sjajne zvijezde na nebu jedini izvor sjaja sam dobivala od Damonovih plavih očiju dok me nasmiješeno posmatrao. Osjetila sam sreću, toliko golemu da je svijetlost postala jača. Ali previše sam kasno shvatila kako ta svijetlost ne dolazi zbog naše sreće. Škripa guma i svirena kamiona me trgnula i glasan vrisak mi se oteo sa usana dok je Damon pokušavao bezuspješno izbjeći sudar. Udar je bio toliko jak da sam izgubila osjećaj nad svojim tijelom i pojam o vremenu. Osjetila sam kako mi se koža trga od tijela, bol je bila previše jaka da bih je mogla realizovati. Sklopila sam oči kada me tup predmet udari pozada na glavi i dok me crnilo vuče ka dubokom snu uspjevam čuti Damonov zgrožen i očajan vrisak, dozivajući me imenom kao posljednje zbogom.