Prologue

15.8K 491 23
                                    

Moje čitanje jako zanimljive knjige prekida vibriranje mog telefona. Trebala sam da stavim na nečujno. Niko me ne bi prekidao. Mrzim kada me prekinu dok čitam.

Ostavljam knjigu i ustajem iz kreveta. Sa svog radnog stola uzimam telefon i osmeh mi se automatski pojavi na licu kada ugledam njegovo ime.

„Hej!", veselo se javim na telefon dok mi glupavi i zaljubljeni osmeh igra na licu.

„Leen, gde si ti? Vidiš li koliko je sati?", okrećem se ka zidnom satu i vidim da je pola 9. Ups. Čujem u pozadini galamu i smeh.

„Skroz sam zaboravila.", tiho kažem i ujedem se za usnicu.

„Znao sam. Spremi se, za nekih pola sata sam ispred tvoje kuće.", kaže i čini mi se da pomalo sapliće jezikom.

„Nemoj ako si pio. Dođi ću taksijem.", kažem tiho. Zaista ne želim da vozi pijan.

„Mah... Šta su dva piva?", blesavo se nasmeje. Uveri me da je sve okej pre nego što mi kaže da požurim sa spremanjem.

Kada poklopim, ostavim telefon na sto i krenem ka ormaru. Leto je, što znači da oblačim haljinicu. Volela bih da nosim neku kraću, ali moj ormar sadrži samo one do kolena i one još duže.

Već tri, skoro četiri godine imam problema sa kilažom. Od kako sam nevinost izgubila sa dečkom koji je pisao članke za školeske novine. Bila sam četvrta godina i jedina u školi koja nije izazvala nikakav skandal. A taj dečko je živeo za skandale.

Celog prvog polugodišta mi je izjavljivao ljubav i na kraju sam se smuvala sa njim. Da bi me na jednoj žurki napio i odveo kod njega kući. Iskreno, bio je to onaj prvi put koji svaka devojka može da poželi. Bio je nežan i pažljiv.

Ali kada sam videla na naslovnoj strani novina nas dvoje u njegovom krevetu... Mislim da mi se ceo svet prevrnuo naglavačke. Cela škola je mesecima bila okupirana time. Moj otac je pokreno tužbu protiv škole jer škola ne sme da dozvoli da tako nešto izađe u novinama.

Međutim, taj dečko je isterao po svome. Noću je upao u školu i pustio novine da se štampaju. Ujutru su svi već imali o jedan članak u rukama. I tu je sve krenulo. Moje prežderavanje čokoladicama.

I zbog tog idiota, ali i svoje nepromišljenosti, danas imam problema sa svojim telom i izgledom. Ali Niallu to ne smeta. Kaže da ima više da voli i uhvati. Ludak.

„Darleena, dušice.", osetim nečiju ruku na ramenu. Okrenem se pomalo iznenađena ka svojoj mami. Nisam je ni čula kada je ušla. „Niall je stigao, čeka te u autu.", obavesti me.

„Gotova sam.", kažem i namažem svoje labelo. Stavim ga u torbicu koju prebacim preko jednog ramena. Poljubim mamu. „Vidimo se."

„Lepo se provedi, mila.", kaže dok gotovo trčećim korakom izlećem iz sobe.

„Hvala!", dobacim sa stepenica.

Svog tatu sretnem u hodniku i brzo ga poljubim. Tek sada je došao iz hotela. On tako naporno radi. Vlasnik je ogromnog hotela zajedno sa Niallovim ocem, ima gomilu zaposlenih, a i dalje se muči i tako naporno radi. Mama ne. Ona ima svoje kratko radno vreme tamo. Ona vodi restoran, ali se trudi da više bude u kući i stara se o njoj.

Kada izađem iz kuće, odmah spazim Niallov auto. Trudim se da ne trčim kako mi vetar ne bi podigao haljinicu. Uđem unutra i prvo što primetim je njegov očaravajuć osmeh.

„Hej, mala.", šmekerski mi namigne i ja ga udarim po ruci. Zna da ne volim to i svaki put kada me vidi to uradi. Kao da je postalo tradicija. „Znaš da se šalim.", kaže. Ruka mu je na mojoj butini dok mi se približava. Hvatam ga za potiljak i spajam naše usne. Ljubim ga samo kratko, tek toliko da me još više poželi, a onda se odvajam.

LOVERS (Niall Horan I sezona)Where stories live. Discover now