Poglavlje 23

1.8K 157 10
                                    

"Kada ću je upoznati?"

"Uskoro, Miona", rekao je Goranovoj ženi dok je potpisivao papire.
Od kako se tog jutra probudio, pa do trena kada je Goran došao sa Mionom u kancelariju sto puta je promenio raspoloženje.
Momčilo, jebeni, Petrović!
Pokvario mu je savršen dan!
Znao je da svakako nije bila sama. Čuo je za tog Momčila, momak koji je pratio Nesu ga je obavestio.
Takođe, shvatio je da je to šema, a ne veza.
I šta je on imao da traži pred njenom kućom?

"Mislim da je Nesa neka opaka riba, a? Pomerila ti je kavez, bratac?"

"Miona, ne preteruj, nije kavez, ali svakako jeste živac."

"A tebi teško neko da cimne žičku na gitari. Nego, pišti ti telefon."

Zaista mu jeste pištao telefon. Poruka od momka koji je pratio Nesu, ipak je ona njegova žena iako ne piše na papiru, iako ima Sergejevo obezbeđenje, njegovo je da je štiti.
Momčilo se šunja oko kuće, čeka je na nekih dvadeset metara u automobilu.

"Miona, srećo moja... Ti znaš koliko te volim?"

"Šta ti treba?"

"Tvoj mužić, srećo... Idemo da bivšem ljubavniku moje žene pokažemo gde mu je mesto!"

Miona je samo formirala usnama slovo o i propustila im prolaz. Muškarci na misiji su strašni. Muškarci sa zadatkom su opasni. Njih dvojica? Muškarci na misiji sa zadatkom i mozgom u kurcu- bili su smrtonosni!

Mihajlo je vozio brzo, Goran još brže. Skoro da su se trkali do Nesine kuće i automobila u kom je bio Momčilo.
Šta mu nije bilo jasno?
Šta???

"Imaš problem, prijatelju?", Goran je stao pored vozačevih vrata Momčilovog automobila.

"Ne, čekam prijatelja, sad će on."

"Misliš na prijateljicu? Neće skoro, na poslu je. Hajde, lepo idi kući i nemoj više da dolaziš..."

"A ako ne poslušam?"

Mihajlo je gurnuo ruku kroz otvoren prozor i povukao Momčila za vrat van auta, kroz isti prozor, "Proćićeš kroz klučaonicu, van. Razumeš? Bićeš Palčić samo da pobegneš od mene!"

"Ti si onaj iz zatvora! Nisko je pala!"

"Momak, nerviraš me, a pošto već znaš da sam bio u zatvoru... Misliš da mi je tamo bilo loše? Jebao sam takve kao ti svaku noć. Hoćeš da tebi pokažem kako izgleda?", još uvek ga je držao za vrat, ali mu se nije unosio u lice, samo je režao kroz zube.

Vrlo brzo je Momčilo startovao automobil, a Mihajlo nastavio da gleda za njim.

"Nije ti dosadno, vidim!"

"Sa Nesom je svaki dan takav. Pune su mi ruke posla."

"Mislim na kuću! Ovo je dvorac!"

"Kog se ne odriče. Neće da nam kupim kuću..."

"Ej, nemoj da si seronja. Koliko godina je sama? Dete ima svoju rutinu, ona ima sve što joj treba. Zašto da menja?"

"Osećam se glupo. Njena kuća, njeno dvorište, njen krevet! Ne daje mi ni četkicu za zube da imam svoju. Sve mora da bude njeno!"

"Ako ćeš da se osećaš bolje, donesi svoje stvari i zauzmi njen plakar. Popizdeće!"

"Jok! Izbaciće me u gostinjsku sobu."

Smeh je prekinuo telefonaki poziv. Sergejevo ime bilo je znak da je problem na vidiku...

"Videćeš koliki je posao s Nesom!"

"Molim, Sergej?"

"Nesa je pijana kao guzica. Imaš pojma zašto?"

"Imam predstavu..."

Vratio je telefon u džep autimobila i duboko udahnuo. Ako ga nisu do sada ubili, Nesa će svakako to da odradi polako, sistematično, dugotrajno i bolno!

"Što bi rekli - bol u guzici?"

"Nemaš pojma koliki, brate! Moram da je pokupim, pijana je kao dupe!"

Vozili su polako. Nesa je pod nadzorom, imala je novog asistenta. Muškarca! Jebenog mupkarca jer je Sergej insistirao. Da je slučajno on predložio muškarca, Nesa bi mu rekla da ga zabije sebi u dupe.
Telefon mu je ponovo zazvonio i aktivirao je hendsfri.

"Molim, brate!"

"Bežiš mi za dve dužine. Nemoj da se ubiješ pre nego stigneš po svoju ženu!"

Usporio je, tek onda videvši da je uveliko prekoračio brzinu. 

Pred zgradom gde se nalazila Nesina kancelarija, Sergej je uveliko čekao. Naslonjen na svoj automobil čistio je imaginarnu prljavštinu pod noktima, nadajući se da Mihajlo stigne što pre.
Sa momcima oko sebe, odavno je mogao da izvuče Nesu i onu malu Janju iz kancelarije, ali i sam je bio muškarac. Razumeo je Mika. Svakako ne bi voleo da neko drugi zbrinjava njegovu ženu, pijanu, pa makar i brat rođeni, najrođeniji.

"Kasniš, mali!", i jeste bio za nijansu sitniji od Sergeja i svakako pola decenije mlađi.

"Tvoja sestra mi je ispunila raspored. Srećom ne radim za platu, ne bi imali 'leb da jedemo koliko mi se posla nagomilalo."

"Momčilo? On je samo ker koji laje. Mlakonja, verujem da je shvatio šta si mu rekao."

"Naravno da znaš. Da li ti je nešto promaklo?"

"Mhm, ništa? Hajde, obeleće mi mali u kancelariji.", sklonio se od automobila i poveo Mihajla ka kancelariji.

Dok je Sergej prebacio preko ramena curu s kojom je Nesa pila, on je uživao u zbunjenom izrazu lica svoje žene. Gledajući je takvu, a opet opuštenu, mladu i veselu nije mogao da ne zaključi kako mu u pantalonama postaje sve tesnije.
Otkopčavala je svoju košulju kao da su bili sasvim sami u kancelariji, a ne u društvu nekolicine gorila i zbunjenog Gorana.
Da, apsolutno je pijana, popile su single malt! I to prilično skup, star viski...

"Pune ruke, sada shvatam! Čekamo vas sutra, Miona će me ubiti ako joj kažem da sam upoznao legendarnu Nesu!"

Mihajlo je zarežao poput zveri, ali Nesa je bila Nesa. Stajala je i dalje, samo sada smrznuta Mihajlovim namrštenim licem.

Gabrijela je odvela Liama u šetnju kada je javio da dovodi Nesu kući. Treba da časti tu ženu koja u pola noći ako treba nađe im se pri ruci.
Nesa je uveliko spavala kada ju je spustio u krevet, u njihovoj spavaćoj sobi, širom otvorivši prozore. Sudeći po isparenju, u sobi će uskoro biti kao u destileriji...

Telefon je zvonio. Zagušujuću tišinu velike kuće remetilo je pištanje njegovog telefona.
Nije ni pomišljao da se javi na nepoznati broj, ali pozivaoc je bio uporan.
Ponovo i ponovo na ekranu telefona izlazio je isti broj.

"Žena i sin?", čuo je ženski glas.

"Žena i sin, da."

"Znaš li šta je uradila?"

"Iskoristila je najslabiju kartu da dobije jaču. Znam, ja sam joj dao te karte."

"Dobra je. Bićemo u kontaktu, Mik!"

"Bićemo, Anđele. Pozdravi Dražena..."

Žena i sin, toliko toga je sada uloženo u partiju života. Jedan pogrešan potez - gubi se sve. Jedan pametan i srećno do kraja života je zagarantovano. Nesa je igrala pametno, Mihajlovo je bilo da osigura ispravno.
Krupije meša karte, ali on ne menja one koje su mu već u rukama.
Tik-tak, satić otkucava...

💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖

Kazna za snove (prvi deo)Where stories live. Discover now