Probudili su me glasno čujni zvuci. Ustao sam i otrčao u boksericama niz hodnik. Ivan je galamio dok je razgovarao na mobitel.
Što se dogodilo? - Pitao sam.
Dođi u radionu. Tvoj brat je prodao uličarima oružje, prevarili su ga i pobjegli.
Ušao sam u sobu, šest sati i deset minuta, prema nevidljivu satu na zidu. Nisam se nikada budio ovako rano, inače bi dolazio kući u ovo vrijeme. Obukao sam trenerku i krenuo prema radioni.
Spustio sam se niz stepenice i osjetio miris hrane koji se širio hodnicima vile. Provirio sam na vrata i vidio Attilu kako kuha.
Što ima za jesti? - Naslonio sam se na vrata.
Piletina, tost i salata.
Rekla je i blago se nasmijala. Lako je prepoznati osobe koje su vraćene natrag u prošlo vrijeme. Takva je bila Attila. Nosila je tamnu, neupadljivu odjeću i hodala na prstima. Prije očeve smrti, krenula je raditi kod nas kao kuharica. Tiha i staložena žena, u lošim trenutcima koje sam imao, zamjenila mi je majku. U vrijeme trgovanja ljudima, prije odprilike 35 godina, došla je kao robinja iz Mađarske u Rusiju. Tu se udala za uglednog čovjeka, ali je on umro. Ostala je sama sa kćerkom. Nisam joj nikada upoznao kćer, jer navodno studira u Americi. Bilo mi je žao te jadne žene, uvijek bih joj pomogao kod pravljenja jela, ali sad sam bio u žurbi otkriti što se događa na poslu.
Dugo nisam ulazio u radionu, sem onda kad bih mi otac nešto pokazivao. Ušao sam u ogromnu zgradu koja se prostirala iza vrta.
Šta se dogodilo? Šta si napravio? - Upitao sam Nikolaja koji je postiđeno sjedio kod uredskog stola.
Prodao je uličarima oružje. Pokupili su ga i ostavili bez novca. U pitanju je 20 komada kalašnjkova, znaš li ti koji je to gubitak?! - Ivan je mrštio obrve i ljutito razgovarao.
Pametovao je Ivan neko vrijeme pa izašao zapaliti cigaru, a potom je i Nikolaj za njim. Stali su ispred vrata i nastavili sa prepirkama. Sjeo sam i razmišljao. Odlučio sam ispraviti minus, tako što sam nazvao stare kupce iz Španjolske i prodao im nekoliko kalašnjkova po većoj cijeni i dimnih bombi. Uvjerio sam ih da je to ogroman popust i da ne trebaju propustiti takvu priliku. Uz malo nećkanja, prihvatili su moju ponudu i odmah sam izašao javiti Nikolaju i Ivanu. Zašutili su i pomno me slušali.
I u buduće, Nikolaj. Mi nikad ne prodajemo uličarima oružje. Imamo upisane brojeve kupaca koji su ozbiljni. - Zapalio sam cigaru i objašnjavo mu. Prekinuo me je.
Nema potrebe da mi govoriš. Odlučio sam, idem nazad za Minsk, a ti nastavi s poslom. Ja ću tamo nastvaviti raditi sa trgovinom ljudima, ti nastavi ovo svoje.
Začuđeno sam ga pogledao. Trgovina ljudima? To smo prestali još dok sam ja bio mali. Uhvaćeni smo par puta i otac je prestao s tim. Rizičan posao, jer policija je znala da se mi bavimo oružjem, ali su uvijek od nas dobijali procenat. Morali su šutjeti. Ali taj posao koji on želi, vrlo je opasan. Pogledao sam u Ivana koji je klimnuo glavom i rekao da se raduje našoj suradnji.
...
Sjeli smo za stol i doručkovali. Nikolaj je brzo obavio doručak i otišao spremati svoje stvari. Ivan mi je objasnio moj posao, iako sam ja to već znao. Moram obilaziti radionu i dogovarati se s kupcima. Dva mjeseca sam slobodan od posla, jer je otac prije smrti već dogovrio poslove. Oružja su se proizvodila i nabavljala. Radnici cu već znali svoj posao, tako da imam dva mjeseca da uživam. Nakon dugog razgovora kojeg sam obavio s Ivanom, pozdravio se i rekao da ide u Siciliju. Imao je nekog posla za obaviti. Dok sam izlazio iz dnevnog boravka, vidio sam Attilu kako stoji pored vrata.
Jel ima neki problem? - Pitao sam ju.
Ne, ne. Moram vas pitati nešto. - Uspaničila se i uplašila.
Reci? - Nasmijao sam se.
Mogu li ja sutra biti odsutna? Moram do kolodvora? - Počešala se po glavi i pogledala u pod
Naravno, nema problema. Jel te treba odbaciti? Mogu reći Mihovilu?
Ne, hvala vam. Sama ću.
Smijao sam se njenom strahu da pita nešto, ali mi je bila pomalo i sumnjiva. Stojala je ipak pred vratima, dok smo ja i Ivan obavljali jedan ozbiljan i bome tajni razgovor. Možda i umišljam, ipak je godinama bila kao robinja. Možda joj je ostalo u navici takvo čudno ponašanje. Otišao sam u sobu i pozvao Vladislava.
....
Na vratima se pojavio sretan i zadovoljan. Glasno je zatvorio vrata i smijao se.
Dobro jel ti znaš kog si meni sinoć utrpo? - Rekao sam, dok je on sav veseo sjeo i tipkao po mobitelu.
Šta me briga, ja sam sebi našao onu koju ću ženit.
Zanjemio sam kad sam čuo da želi ženiti osobu koju tek vidi.
Prijateljica joj se jebe za pare, misliš da i ona to ne radi?
Uzeo sam cigaru i zapalio. Ponudio i njega, nije odbijo.
Ako jeste, radila je to prije. Sad će samo sa mnom.
Odvratan si.
Smijali smo se i dogovarali za sutrašnji izlazak.
CZYTASZ
U RUKAMA MAFIJAŠA🔞
Romans◾🔞Luciano, najpoznatije prezime Moskve. Nosi ga obitelj koja drži lanac trgovine oružja i narkotika. Zbog smrti Eduarda Luciana, posao preuzima Aleksandar Luciano. Zgodan neženja ovog hladnog grada. Prepun samopouzdanja lomi srca djevojkama koje ž...
