◾🔞Luciano, najpoznatije prezime Moskve. Nosi ga obitelj koja drži lanac trgovine oružja i narkotika. Zbog smrti Eduarda Luciana, posao preuzima Aleksandar Luciano. Zgodan neženja ovog hladnog grada. Prepun samopouzdanja lomi srca djevojkama koje ž...
Otvarajući oči, ugledam oko sebe. Shvatila sam ubrzo što se dogodilo. Kad sam krenula pozvati nekoga da dođe po mene, vidjela sam auto kako staje. Iz auta su izašla dva muškarca. Prvo sam stojala i pomišljala da ih je Aleksa poslao, sve dok nisu prišli i dok mi jedan od njih nije stavio maramicu na usta. Od toga se ničega ne sjećam. Nisam se mogla pomaknuti, ruke su mi bile zavezane, mogla se vidjeti sukrvica oko njih zbog prejako stisnute špage. Razgledavala sam očima i primjetila da se nalazim u gepeku auta.
Razderane rane Trujte moju dušu Kišan je dan, i tužni dišu Cigaretu bacam, gazim je ko tebe Ovisan sam o njoj Ne mogu ni bez tebe...
Čujem poznatu rusku pjesmu kako svira na radiju , i muške glasove kako razgovaraju. Pribrano sam ležala i čekala šta će se dalje dogoditi. Primjetila sam da auto staje. Zatvorila sam oči i pokušavala se praviti da sam u nesvjesti još. Čula sam zatvaranje vrata auta. I dalje su razgovarali. Zmireći, svjetlost mi je obasjala lice.
Još je u nesvjestici. Treba je probuditi. - Jedan muški glas se oglasio, dok je otvarao gepek.
Ne. I bolje da ne vidi gdje je vodim.
Uzeo me u naručje i izvadio iz gepeka. Teško sam disala, ali sam pokušavala stabilizirat disanje da ne bi primjetili da sam budna. Stiskala sam svoje kapke da se ne otvore. Dugo me nosio. Sve dok nije provukao ruku kako me držao i otvorio vrata, spustio je moje tijelo na krevet. Žmirila sam, sve dok nisam začula kako zatvara vrata i zaključava. Otvorila sam oči. Ležala sam na krevetu koji je bio pored prozora. Nagela sam se odmah na prozor i pomakla paravane koji su ga prekrivali. U nadi da ću ugledati dan i mjesto gdje sam, ugledala sam sivi lim koji je prekrivao cijeli vanjski dio prozora. Razgledala sam okolo, soba je bila prazna i ne korištena. Pokušavala sam svući špagu s ruku, ali nisam uspjela. Pipala sam džep na hlačama u nadi da ću pronaći mobitel, ali ni njega nije bilo. Sjela sam na krevet i čekala...
...
Nitko nije znao gdje se Petar nalazi. Zvali smo sve moguće, ali bezuspješno. Sjedio sam sa Vladislavom u vrtu.
Dobro, ionako te izdala. Nije bitna. Nek se sveti na njoj.
Ona je nedužna za to! - Zagalamio sam na njega i povukao ruku da ga ne udarim.
Dobro, smiri se. Nisam znao da ti je stalo do nje.
Nije mi stalo! Ali neću da netko nedužan ispašta!
Izgubljen u osjećajima, nisam znao kako da reagiram. Razmišljao sam šta se događa sad s njom. Kad mi je rekla da je zaljubljena, osjetio sam u njenom pogledu istinu i ljubav. To je pogodilo moje srce, koje je bilo puno hladnoće i mržnje. Kad krenem misliti o tome kako je volim, tjeram svoj mozak da pomišlja na to kako je sve laž i kako ja nikog ne volim. Ne želim da se uvlačim u ljubav. Bio sam u vezi sa jednom djevojkom par mjeseci i to mi je dovoljno da naučim šta se događa u vezama. Nisam baš imao puno vremena o tome da razmišljam i pričam, ipak se trebam pobrinuti za druge stvari. Rješavanje Petra.
...
Probudila si se.
Ušao je u sobu. Ispred sebe sam ugledala prilično visokog muškarca, atletske građe, gustih trepavica i očiju boje vedra neba. Povlačeći prste kroz začešljanu frizuru, sjeda na krevet do mene i u jednom trenutku podsjeća me na Alekseja.
Sigurno ne znaš zašto si ovdje.
Blijedo sam ga pogledala, i klimnula glavom davajući doznanja da ne znam.
Koristićeš mi. Osveta će mu se naplatiti .
Mrmljao je. Dalo se primjetiti da nije bio pri zdravoj pameti.
Koja osveta? Šta ja imam s tim?
Aleksandrov otac je ubio mog. Nisam se uspio osvetiti Eduardu, ali ću njegovom sinu. - Gledajući u pod govorio je.
Ja nemam ništa s tim. Ja i on smo završili svaki odnos. - Rekla sam i smrštila obrve.
Ti ga boliš. Shvatili smo mi da te voli. Nisi bezveze ovdje.
Ustao je i krenuo prema vratima. Zaustavio se i ponovo vratio prema meni. Pogledao u moje usne. Prstom je pomazio moj obraz.
Možda ti se i svidi ovdje.
Ukočeno, sjedeći na krevetu, odmaknem se od njegove ruke i naslonim na krevet. Smješkajući napušta sobu i počinje pjevušiti pjesmu koja je pjevala na radiju u autu...
Cigaretu bacam, gazim je ko tebe...
....
Začuo se zvuk mobitela koji se nalazio na stolu. Skočili smo odmah i znali da je Petar.
Dobro veče prijatelju stari. - Začuo se Petrov glas iz telefona.
Šta hoćeš? Koji je tvoj plan? Krivu si djevojku uzeo, nećeš me povrijediti s njom ni malo! - Ruke su držeći mobitel, krenule da se tresu od bijesa.
Zar nećeš plakati za njom? Znaš kako ću joj ukrasiti nježno lice ranama...
Nemoj da se usudiš! - Stisnuo sam mobitel.
Ako hoćeš da bude lijepo i čisto, doći ćeš kod mene kući! Sam! Bez društva!
Zašutio sam. Znao sam da mu ja trebam. Znao sam da me želi ubiti i da padnem na koljena poput njegova oca. Nisam znao šta da odgovorim. Vladislav je klimao glavom da prihvatim, iako ne bi me pustili samog.
Gdje da dođem? - Upitao sam ga tiho i slušao šta mi govori...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
