U vrećama koje sam vozio nije se nalazio heroin, već obično bijelo brašno, koje mi je Vladislav pomogao utovariti. Stojeći pred Petrovom kućom, sa oprezom sam ušao unutra. Otvorio sam gepek i stao pored njega. Petar i još jedan muškarac su iznosili vreće koje su bilo uljepljene smeđom trakom. U nadi sam molio boga da prije nego što krenem ih ne otvori.
Stavljali su vreće na vagu i vagali jednu po jedu.
Štima sve. - Rekao je Petar, naslonjajući ruku na moj auto.
Dovedi mi Irinu. - Smrštio sam obrve i oštrim pogledom presjekao njegov.
Smješkao se duže vrijeme, a onda otišao po nju. Nakon nekoliko minuta na vrata je izašao on, a onda ona. Lice joj je bilo blijedo i ne naspavano. Pogledala me tužnim pogledom i spustila glavu. Glavom sam joj dok je u jednom trenutku pogled uputila meni pokazao da uđe u auto, što je i uradila.
Idemo sad.
Ušao sam u auto i izašao na cestu. Vozeći, nisam imao snage da je pogledam. Šutila je cijelo vrijeme, šutili smo. Uključio sam radio i pustio muziku. Naslonila je glavu na sjedalo i gledala kroz prozor. Nakon nekoliko minuta, primjetio sam Petrov auto na sred ceste. Popriječio nam je put, prečicom koja se nalazila s desne strane njegovog auta. Usporio sam i stao pored njegovog auta, znao sam da je shvatio šta sam mu dao.
Šta se događa?! - Podigla se sa sjedala i uplašeno pitala.
Ostani u autu.
Izvadio sam pištolj iz pretinca auta i ubacio metke. Irina je pomno gledala i ispitivala me šta ću s pištoljem. Izašao sam iz auta i stao ispred Petra. U svega nekoliko sekundi ispred mog čela se našla njegova cijev od pištolja. Ukočio sam se, i stavio ruku na džep jakne u kojem se nalazio moj pištolj. Irina je odmah izašla iz auta.
Mene hoćeš da zajebeš?! Brašno?! - Galamio je.
Šta se događa? Makni pištolj od njega! - Irina je povisila ton i stala pored mene. Rukom sam je dodirnuo po stomaku i lagano pokušavao odgurnuti da se makne, ali nije htjela.
Trebao mi je donjeti heroin, donjeo mi je brašno? - Petar psihopatskim smijehom, i dalje spominje brašno, u čudu.
Mene u zamjenu za heroin? - Upitala je.
U neočekivanom trenutku, našla se ispred mene i povukla Petrov pištolj prema dolje. Opucao je strašan zvuk metka, u pod. Šuma koja se nalazila u blizini, odjeknula je od snažnog zvuka. Izvukla mu je pištolj, u sekundi ga repetirala prema njemu.
U auto! I idi odavde! Nije ti uspjela osveta!
Stojao sam i dalje bez i jedne rječi. Iznenadila me njena hrabrost. Njen brzi potez, kao da je godinama uvježbavala kako da se odbrani. Zaintrigiralo me njeno muško ponašanje.
Idem, ali vratit ću se!
Petar je dignuti ruku povukao se u auto i otišao. Irinu sam pogledao sa smješkom, a onda smo i mi krenuli.
Gdje si naučila takve stvari? - Pitao sam je dok sam stisnuo gas.
Kod kuće. - Plavim očima me pogledala i nabacila biserni osmijeh.
....
Nismo puno razgovarali. Kad smo se vratili u vilu Nataša se uzvrtila oko mene. Mislila je da sam povrijeđena, ali ne od strane Petra već Alekseja. Otuširala sam se i legla. Dugo sam razmišljala... Danas kad je stojao pred crnom cijevi smrti onako muževno u kožnoj crnoj jakni, neopisivo mi se svidio njegov stav . Odlučila sam ponovno ga zavesti i navuči na moju ljubav . Htjela sam ga toliko snažno, iz ljubavi i strasti.
...
Gledajući u plafon sobe, razmišljao sam o njoj. Njenim očima. Borio sam se sa svojim mislila da se nisam zaljubio, međutim takve oči, nikad nisam sreo. Tako istinske i lijepe. Kad su mi misli odlutale u ljubavna sranja, trznuo sam sam sebe i okrenuo se na bok gledajući u vrata. Začuli su se lagani koraci, a onda je ušla ona u moju sobu. Pratio sam njen ulazak i pokret. Pred vrata kad je stala, pomislio sam da dolazi da patetiše, ali šutila je . Međutim, svukla je svoj crni ogrtač, šutjeći i dalje , pred vratima moje sobe našla se u crnim čipkastim gaćicama i grudnjaku nakon pada tog crnog lijepog ogrtača. Podigao sam obrvu i okrenuo se na leđa. Prišla mi je polako, njena duga kosa pala je na moje grudi, zakoračila me nogama.
Makni se. Ljut sam na tebe još! - Rekao sam dok sam se jedva čupao između kemije prema njoj i inatu.
Neću. Hoću da ti se prepustim.
Legla je na krevet i smješkajući skinula svoj komad odjeće. Tijelo koje se nalazilo pored mene, bilo je tako čisto i mirišljavo.
....
Neugodnost sam zaboravila, strast me ponjela. Gledao me u čudu i bijesu, ali znala sam da mu odgovara.
Dobro. - Rekavši, ustaje s kreveta, pomislila sam da želi otići, ali nije. Iz ladice je izvadio lisice. Počela sam se glasno smijati, a i on za mnom.
Nisam ih još ni jednom probao. - Rekao je dok je sjedao na krevet.
Probaj ih sad. - Rekla sam i podigla ruke iznad glave.
Zavezao je moje ruke i krenuo spuštati glavu. Ostavljao je svoje poljubce na mom vratu, a onda išao sve niže i niže. Dahtala sam, u ritmu poljubca i trnca koji su prolazili kroz moje tijelo. Svukao je bokserice i podigao moje noge. Ušuškao se između njih i krenuli smo voditi ljubav. Stiskao je moj vrat, a onda par puta u naletu strasni počupao kosu, snažim rukama. Izgledalo mi je kao da me želi kazniti zbog mojih laži, ali mi je odgovaralo. Njegovi mišići su se našli pred mojim licem. Pokušavala sam ih poljubiti, ali mi zavezane ruke i njegovo stisnuto tijelo uz mene nisu dozvoljavali. Gledao me u oči i pritiskao uz sebe snažno i brzo. Lice mu je bilo tako prelijepo. Nakon dugog vođenja ljubavi, legao je pored mene.
Možeš ih sad skinuti? - Upitala sam i podigla ruke.
Jebote, da. Moram samo uzeti ključ!
Ustao je i otišao do ladičara. Počeo je vaditi stvar po stvar i već se moglo čuti njegovo gunđanje.
Ne mogu ga naći! Nema ga nigdje!
Počeo je tražeći ključ, bacati stvari po sobi. Tražio je svuda. Uplašila sam se da ću ostati vječno zavezana metalnim lisicama, ali onda je podigao ključić koji se nalazio ispod kreveta. Krenuli smo se smijati i skinuo mi je lisice.
Naslonila sam glavu na njegovo rame i dugo smo ležali.
Biraj. Ja ili tvoj dom?
Ultimatimom koji mi je postavio uništio je tišinu i lijepu atomsferu. Na prvu sam šutila i mogla shvatiti zašto to traži od mene. Onda sam odlučila odabrari njega. Nasmijao se i rekao da ne želi čuti ništa u vezi tog od prije, te da okrenemo novi list. Nasmijala sam se i prihvatila njegovu ponudu. Rekao, je da ja ostajem njegova Irina, a da svoje pravo ime ostavim kod kuće.
Znao sam da sam se zaljubio. - Šapnuo je i snažno me zagrlio.
Utopljena u njegov zagrljaj, zatvorila sam oči. Odabrala sam svoju sudbinu, a to je on!
BINABASA MO ANG
U RUKAMA MAFIJAŠA🔞
Romance◾🔞Luciano, najpoznatije prezime Moskve. Nosi ga obitelj koja drži lanac trgovine oružja i narkotika. Zbog smrti Eduarda Luciana, posao preuzima Aleksandar Luciano. Zgodan neženja ovog hladnog grada. Prepun samopouzdanja lomi srca djevojkama koje ž...
